Pododermatitis je upalni proces (infekcija) stražnjih šapa koji se najčešće razvija u području peta i skočnih zglobova. Rjeđe se javlja u području prstiju i prednjih šapa, ali nije isključeno. Izrazito je bolan za kunića i ukoliko se ne liječi, može kobno završiti. Dosta je često i vrlo ozbiljno oboljenje koje zahtjeva intenzivno liječenje i veliki angažman vlasnika kunića. Stanja mogu oscilirati od veoma blagih, gdje je dovoljna promjena faktora koji je doveo do nastanka pododermatitisa (npr. promjena podloge ili redovnija higijena), do veoma ekstremnih kada je došlo do infekcije kostiju pa je neophodno izvršiti amputaciju prstiju, stopala ili čitave noge.
Kako nastaje
Kunići koji žive u prirodi kreću se po mekanoj podlozi, travi i zemlji. Takve podloge omogućavaju da im se prilikom kretanja težina prirodno amortizira i prenosi na površinu, nokti zabijaju u zemlju, cijela stopala dodiruju tlo, čime se smanjuje pritisak na skočne zglobove i pete.
Nasuprot tome, kunići kućni ljubimci većinom borave na tvrdim podlogama, bilo da stanuju u nastambama ili su pušteni u dijelu ili cijelom stanu, koje onemogućavaju prirodnu amortizaciju pa je stopalo kunića izloženo većem opterećenju, nokti ne prodiru u podlogu, što pogoduje razvoju žuljeva, a posljedično i pododermatitisa. Na šapama se pojavljuju okrugla nagnječenja, područje gubi dlaku i započinje upalni proces. Ozbiljnost stanja ovisi o pasmini kunića, njegovom ukupnom stanju kao i vanjskim utjecajima. Na primjer, kunići s kratkim i tankim krznom na skočnim zglobovima, poput Rex pasmina, puno brže razvijaju probleme ukoliko za njih postoje vanjsku uvjeti od npr. ovnolikih kunića koji imaju debele šape s puno dlake.
Zbog nemogućnosti prodiranja noktiju u podlogu prednji dio stopala je izdignut i veći dio težine kunića i opterećenja s prstiju, odnosno noktiju, prebacuje se na skočne zglobove i pete, izazivajući probleme poput žuljeva i bolnih rana pododermatitisa. Ako je pritom kunić težak (velika pasmina) ili pretio. pritisak je još veći. Što su nokti duži, to je opterećenje na skočne zglobove i pete jače.
Kunić kojem je onemogućeno kretanje (mala nastamba i kratko vrijeme provedeno izvan nje) neće moći skakutati, čime je pritisak na njegove skočne zglobove i pete još intenzivniji. Na stražnjim šapama koje, dok kunić sjedi, nose njegovu gotovo cjelokupnu težinu, u normalnim se uvjetima nalazi posebno gusta dlaka koja štiti tanku kožu, tkivo i kosti. Bilo kakvo neprimjereno držanje djeluje na gubitak te dlake koja tada više nema ulogu mekane amortizirajuće podloge. Boravak na neprimjerenoj podlozi, bez obzira je li riječ o laminatu, parketu ili pločicama, piljevini, hoblovini, raznim zrnatim steljama, na vlažnom, plastici i sl,. često će rezultirati žuljevima, a posljedično i pododermatitisom. Ako je podloga dodatno i abrazivna (npr. sintetički tepih), problem se samo pogoršava jer se prilikom kretanja stvara trenje koje dodatno komplicira situaciju.
Najčešći uzroci pododermatitisa su:
- neodgovarajući pod/podloga (najveći problem su tepisi od sintetičkih vlakana)
- predugi nokti (nokti ne smiju izvirivati izvan dlake na šapu kunića), artroza, oboljenja zglobova
- pretilost
- loša higijena nastambe i vlažna podloga
- stajanje u urinu koji „grize“ šape i stvara opekotine te uzrokuje gubitak i propadanje dlake
- druga oboljenja zbog kojih kunić ne odlazi u posudu za wc, već sjedi u vlastitoj mokraći
- oboljenja na nekoj drugoj šapi, zbog čega su ostale preopterećene
- nepokretnost zbog zdravstvenih razloga
- gubitak krzna uslijed nekog drugog zdravstvenog problema (proljev, gljivice i slično)
- nedovoljna mogućnost kretanja
- velike pasmine
- inkontinencija (mokra dlaka na donjoj strani šapa će se lijepiti, padati i neće više imati ulogu mekane amortizirajuće podloge, dok će urin zbog svog sastava vrlo brzo nagristi kožu)
- oslabljen imunitet
- povrede i rane na šapama
- ukupno loše fizičko stanje kunića
- rex tip krzna (manje krzna za zaštitu šapa)
Znakovi pododermatitisa
U usporedbi s drugim zdravstvenim problemima kunića pododermatitis je relativno lako otkriti. Pokazatelji stanja uključuju:
- Crvena ili natečena stopala
- Šepavost
- Odbijanje kretanja po nastambi
- Izuzetno osjetljive ili bolne (stražnje) šape
- Letargija
- Gubitak dlake na šapama
- U težim slučajevima, gnojne i otvorene rane na šapama
Prevencija
Najbolji način za prevenciju pododermatitisa je održavanje kunića zdravim i aktivnim, osiguravajući mu pravilnu prehranu, nastambu i dovoljno kretanja.
Žuljevi – 1. korak prema Pododermatitisu
Žuljevi se razvijaju polagano ispod sloja krzna, a ako ih se ne tretira i uzrok njihovog nastanka ne otkloni, vrlo brzo vode do pododermatitisa. Na mjestu nastanka žulja prvo otpadne dlaka, zatim se javi crvenilo, otok i bol na dodir, a potom može doći do otvaranja rane, infekcije, naseljavanja gljivica i drugih mikroorganizama, pojave gnoja koji se zatim širi na tetive i kosti i može dovesti i do smrti kunića.
Pododermatitis – Liječenje
Liječenje može biti teško, skupo i dugotrajno. Pododermatitis vlasnik kunića treba shvatiti jako ozbiljno i na prve znakove potencijalnog problema kontaktirati iskusnog veterinara koji će procijeniti stanje i primijeniti potrebnu terapiju. Terapija može uključivati primjenu odgovarajućih krema, antibiotika, protuupalnih sredstava, lijekova protiv bolova, preparata koji zamjenjuju kožu, bandaže, ispiranje, obloge i dr. ovisno o potrebi. Treba izbjegavati primjenu krema i masti bez uputa veterinara jer se problem može pogoršati.
Kako bi liječenje bilo uspješno, pored primjene terapije koju je propisao iskusni veterinar nužno je momentalno otkloniti uzroke koji su doveli do pododermatitisa:
- promijeniti i prilagoditi podlogu na kojoj kunić boravi, preporučuju se pamučne, mekane prostirke ili tkani pamučni tepisi.
- dodatno obratiti pažnju na higijenu nastambe i spriječiti stvaranje potencijalnih vlažnih mjesta
nokte skratiti što je više moguće (paziti na krvnu žilicu) - provjeriti težinu kunića i prilagoditi prehranu
- starijem ili slabo pokretnom kuniću olakšati kretanje primjenom lijekova protiv bolova (u dogovoru s iskusnim veterinarom) kako bi postali pokretniji
- zabraniti skokove sa namještaja ako se uz njega nalazi abrazivni tepih
- povećati imunitet kunića
- oboružati se strpljenjem
Sve to možete izbjeći pravilno uređenom nastambom u kojoj kunić boravi (detalje o tome možete pogledati ovdje) i pravilnom njegom, brigom, održavanjem higijene prostora i prehranom LINK.
Važno je napomenuti da se ne stvaraju rane na petama svih kunića. Ako pogledamo stopala zdravih i primjereno smještenih odraslih kunića, možemo zamijetiti male, ogoljene, svijetlo ružičaste promjene na vrhovima peta, preklopljene krznom koje amortizira opterećenje. To je normalna pojava i nije zvono za uzbunu. Svakako je potrebno redovno kontrolirati šape kunića kako biste pravodobno uočili sve promjene.
Fotografije: Ana Maroević
