Kao što znamo, kunićima zubi stalno rastu, stoga sijeno/trava ima važnu ulogu u trošenju njihovih zuba.
Kunići imaju dva para zubi. Sjekutići, sprijeda, sijeku travu, a kutnjaci, sa stražnje strane usta, melju hranu. Oba para zuba neprestanu rastu tijekom cijeloga života kunića. Kako bi se spriječilo da zubi prerastaju ili da se urežu u obraze i jezik, potrebno ih je trošiti jednakom brzinom kojom rastu.
Možda biste pomislili da hrana čvrste strukture, poput korjenastog povrća, peleta ili grančica, više pomažu u trošenju zuba, no prevarili biste se. Povrće ne može zamijeniti sijeno/travu jer nema tvrdi premaz silicija. Povrće se sastoji od 90% vode, što je dobro za hidrataciju, ali ima prilično malo ostalih potrebnih tvari; ima samo 10% krutih tvari. Ima i jako malo vlakana, a trava/sijeno ih ima u izobilju. Iako lisnato bilje i povrće može doprinijeti trošenju zuba, trava/sijeno je posebna i to je čini glavnim čimbenikom u trošenju zuba upravo pravom brzinom kojom je potrebno.
Ako dobro pogledate, uz rub ćete vidjeti nešto što izgleda kao stakleni rub s bodljicama – to je silicijev dioksid. Staklo i pijesak također su napravljeni od silicija; on potpuno prekriva svaki list i svaku stabljiku trave/sijena.
Ukoliko trljate kožu pijeskom, uočit ćete koliko je pijesak abrazivan, stoga se koristi u brusnom papiru. Također je i tvrd, a to čini travu/sijeno takvom da ju treba dobro žvakati, s jedne strane na drugu kružnim pokretima, koristeći kutnjake za mljevenje, što naravno zauzvrat brusi kutnjake – to se događa zbog silicija u travi/sijenu. Nije bitno koliko je površina tvrda, nego je bitno koliko je gruba, kako bi se zubi pravilno trošili.
Kunići različito žvaču npr. pelete u odnosu na sijeno, odnosno travu. Kunići pelete žvaču pokretima gore-dolje, dok travu jedu pokretima lijevo-desno zbog dugih vlakana koji se nalaze u njoj.
Sve su trave obložene silicijevim dioksidom, tako da su sve izvrsne za trošenje zuba, bez obzira je li trava kruta ili mekana. Zapamtite, silicijev dioksid, a ne bilo koji drugi dio trave, abrazivno utječe na zube. Dakle, hranjenje tvrdom travom poput timothyja neće uzrokovati više trošenje zuba nego bilo koja druga vrsta mekše trave. Stoga bismo uvijek preporučili vlasnicima da svoje kuniće hrane širokim izborom sijena od trave, uglavnom livadskim sijenom koje sadrži razne trave.
Sjemenske kulture, poput pšenice, ječma, zobi i raži, modificirane su trave koje su poljoprivrednici selektivno uzgajali tisućama godina kako bi poboljšali prinos, ali su i dalje trave, pa ćete na njihovim slamnatim dijelovima pronaći i silicijev premaz. Kunićima, koji su premjerno teški, dio bi se sijena mogao zamijeniti (zrelom, žutom) slamom kako bi se pomoglo trošenje zuba, osigurala vlakna, ali i smanjio unos kalorija. Imajte na umu da je slama nutritivno jako loša, te nikako ne smije biti jedina u prehrani kunića, niti kod kunića koji su slabijeg zdravlja, odnosno slabijeg imuniteta.
U prehrani kunića često se spominje i sijeno od lucerne, međutim, „lucerna“ (djetelina) je mahunarka, a ne trava. Iako postoji dosljednost u monokulturnim sijenima, postoji i velika medijska pompa od strane uzgajivača kako bi promovirali svoj proizvod. Ipak, nutritivno, ako se isključe druge vrste trava, takva sijena nisu dobra ideja. Takva hrana neće imati raznolikost hranjivih tvari, niti raznolikost okusa i postoji stvarna opasnost, ne samo da će vašim kunićima dosaditi jedan okus, već i da neće biti pravilno hranjeni ukoliko je to jedina vrsta trave koju dobivaju.
Ako kunića hranite raznovrsnim svježim travama i biljem, onda je idealno nadopuniti prehranu samo timothy sijenom. Međutim, ako kunića hranite uglavnom sijenom, onda savjetujemo da sijeno bude od raznih vrsta trava.
Sijeno koje je jače sušeno, ima manje kalorija, često više vitamina D, a budući da je trava bila zrela (tj. proizvela je svoje sjeme i poslala šećere u to sjeme) imat će blaži, zreliji okus i miris, nego zeleno sijeno. Iako mi možda nismo toliko dobri u otkrivanju ovoga, kunići će sa svojim boljim osjetilima mirisa i okusa, moći otkriti svaku nijansu. Nekada će kunići žuto sijeno iz supermarketa više voljeti i jesti s velikim entuzijazmom, dok će skupo sijeno timothija ostaviti.
Boja sijena ovisi o mnogo čimbenika:
• starosti i fazama rasta trave,
• izloženost sunčevoj svjetlosti koja potiče fotosintezu i povećava količinu (zelenog) klorofila u biljnim tkivima,
• uvjetima u vrijeme žetve; Kada žetva traje dulje, sijeno se ostavlja na polju da se prirodno suši i često se okreće (čak nekoliko puta). Stalno izloženo sunčevoj svjetlosti, sijeno će izblijedjeti (neće biti zelene boje) i bit će izloženo UV svjetlu koje povećava količinu vitamina D, bitnog za jake kosti i zube!
Dakle, zeleno sijeno ima više kalorija, ali možda neće imati puno vitamina D.
Kada kunić jede mljeveno sijeno u peletiranoj hrani koja je komprimirana u sitne čestice koje se mogu samljeti jednostavnim pokretom, žvače hranu gore- dolje, kao i ljudi. Na taj način kunić ne troši zube, zato se takva hrana preporučuje u malim količinama. Na isti način žvače mekano korjenasto i plodovito povrće (mrkvu, celer korijen, peršin korijen, papriku, krastavce, tikvicu…)
Trava/sijeno i sva zelena lisnata hrana zahtijevaju od kunića bočne pokrete žvakanja naprijed-natrag, kako bi razbili i odvojili dugačka vlakna. Na taj način kunić idealno troši zube. Stoga je vrlo bitno da kunić ima uvijek dostupne velike količine sijena i trave, te mu ona bude lako dostupna.
Kako postaviti SJENILICE/HRANILICE
Kunićima sijeno treba biti lako dostupno! Njima je najprirodnije jesti s poda, kao da pasu. Jedino će pomoću velike količine sijena/trave trošiti zube, koji im rastu cijeli život.
✅ Ako koristite hranilice, one moraju imati veliku rupu, veličine pola kunića ili više, da bi kunić mogao izvući sijeno i da bi ispravno mogao selektirati travu/sijeno. Hranilica ne bi trebala stajati previsoko.
❌ Sjenilice od rešetki nisu dobre, pogotovo one koje su postavljene izvan kaveza! Kunić se ne smije mučiti da bi došao do sijena, koje čini veliki dio njegove prehrane. Osim što nisu dobre, mogu biti i opasne: mogu se dogoditi povrede zuba (kunići mogu zapeti na hranilici). Može doći do ozljeda kao što su iskrivljenje zuba, povrede i lomovi nogu, zato što kunići mogu zapeti u rupu u hranilici. Da bi kunić jeo sijeno kroz rešetke, mora iskriviti vrat, što nikako nije ugodno i rezultira manjom konzumacijom sijena. Manjak vlakana u prehrani dovodi do probavnih i dentalnih problema.
Osim zdravstvenih razloga, jedenje sijena spada u vrlo bitno ponašanje u kojem kunići provedu najviše vremena. Zdrav će kunić polovicu vremena, u budnom stanju, provesti u hranjenju. Vrlo je važno poticati ovo ponašanje jer igra bitnu ulogu u njihovom fizičkom i mentalnom zdravlju. Kada kunići ne provode dovoljno vremena jedući sijeno/travu, imaju previše slobodnog vremena, od dosade postanu frustrirani, skloniji probavnim problemima, a i mogu im prerasti zubi što može uzrokovati bolne rane u ustima.
Zašto neki kunići ne vole jesti sijeno?
Navika
Prehrambene navike oblikuju se dok je kunić mlad, a ponekad, kada nisu odgajani jedući sijeno, mogu nerado probati sijeno, iako je prirodno i zdravo za njih. Kao i svaka dobro uspostavljena navika, može potrajati, a i mora se uložiti trud da bi se kunić potaknuo na promjenu.
Davanje prednosti hrani s više kalorija
Kunići prirodno biraju hranu s više kalorija kada im je dostupna. U divljini je dostupnost hrane, poput sjemenki, ograničena na proljeće i jesen (doba godine kada kunićima trebaju dodatne kalorije za razmnožavanje ili pripremu za zimu). Ako im je hrana s više kalorija, poput peleta, uvijek dostupna, radije će jesti nju nego sijeno. Kunići neće sami upravljati svojom prehranom, stoga to morate učiniti umjesto njih. Potrebno je ograničavati peletiranu hranu kako bi kunići više jeli sijena.
Problemi sa zubima
Ako vaš kunić odjednom prestane jesti sijeno, odvedite ga veterinaru na pregled; mogao bi imati problema sa zubima koji utječu na njegov izbor hrane. Najprije će odbiti jesti sijeno jer njega mora dobro sažvakati kružnim pokretima kako bi ga usitnili, dok pelete samo pritišću.
Privlačnost sijena
Sijeno treba učiniti što privlačnijim. Isprobavanje različitih vrsta sijena, posipanje omiljenim biljem ili dodavanje sijena u igračke može potaknuti kunića da ga jede. Nekim kunićima svježa trava može biti privlačnija od sijena.
Trava je hranjivija od sijena jer se sijeno suši, što uzrokuje da neki korisni vitamini i minerali s vremenom nestanu. Baš kao i njihov divlji kolega, domaći kunić uvijek će se odlučiti jesti svježu travu (umjesto sijena) i jesti ju sa žarom! Ako kunić nije navikao jesti travu, trebali biste ju polako uvoditi u njihovu prehranu.
