Suočavanje s gubitkom

Gubitak kunića veliki je šok za svakog vlasnika

U tom trenutku potpuno je svejedno je li kunić uginuo od starosti, iznenada ili nakon duge bolesti i teške borbe za njegov život. U tom teškom trenutku morati ćete se suočiti s brojnim stvarnim i emocionalnim izazovima. Nakon prvotnog šoka, morat ćete odlučiti o nužnim praktičnim koracima koje morate provesti:

  • Kako se nositi s tugom?
  • Kako će njegov partner prihvatiti gubitak?
  • Što napraviti s tijelom?
  • Želim li drugog kunića?

Ako ste bili jako bliski sa svojim kunićem, proći ćete kroz potpuni proces žalovanja – i shvatiti kako većina ljudi neće razumjeti dubinu vaše tuge. Često će reći: „Pa to je bio samo zec, nabavi si drugoga“, ne shvaćajući kako je to malo biće bilo punopravni član vaše obitelji. Kao vlasnik kunića sigurno u krugu svojih prijatelja imate i druge vlasnike kunića, ili prijatelje koji imaju pse ili mačke. Oni će shvatiti veličinu vašeg gubitka i pružiti vam suosjećanje i utjehu. Minimalizirajte kontakt s ljudima čiji je stav: “Pa to je bio samo zec, preboli to”.

Oduprite se želji da sebe (ili svojeg veterinara) krivite za smrt svojeg kunića. To ga neće vratiti. Uvijek je lakše osvrnuti se unatrag kada raspolažete s više informacija od onih koje ste imali u određenom trenutku u prošlosti – i tada ćete možda poželjeti da ste donijeli neku drugačiju odluku. Ne razmišljajte o tome! Zasigurno ste vi i vaš veterinar, djelujući skupa, donijeli najbolju moguću odluku s obzirom na informacije koje ste imali u tom trenutku.
Ukoliko u svojoj tuzi smatrate kako je smrt vašeg kunića rezultat greške koju ste napravili, prihvatite je, učite iz nje, i krenite dalje. U razgovoru sa samim sobom, umjesto da kažete, “što bi bilo da…”, ili “da sam barem…”, recite: “sljedeći put znat ću…”. Ako ste u kontaktu s drugim vlasnicima kunića (npr. putem e-maila, društvenih mreža ili porukama), pišite o svojem iskustvu. To može imati terapeutski učinak. Pomoći će vam, ne samo da izađete iz tugovanja, nego da ono što ste naučili podijelite s drugima i tako potencijalno pomognete njihovim kunićima.
Ukoliko vjerujete kako je smrt vašeg kunića rezultat greške veterinara, pričekajte dok budete mogli mirno i racionalno sjesti i porazgovarati s njime o svemu što se dogodilo. Nemojte ga optuživati za učinjenu grešku. Umjesto toga zatražite njegovo mišljenje o uzroku smrti vašeg kunića i pitajte ga bi li učinio nešto drugačije sljedeći put. Saslušajte ga objektivno, svjesni kako medicina nije egzaktna znanost i kako je vaš veterinar samo ljudsko biće. Čak i ako osjećate da je donio lošu odluku, budite otvoreni prema mogućnosti da je učinio najbolje što je mogao u skladu s informacijama koje je imao. Na kraju vašeg razgovora vjerujemo da ćete se uvjeriti kako je vaš veterinar napravio sve i najbolje što je mogao ili kako zna što bi učinio drugačije sljedeći put, ukoliko bi bilo potrebno. Ako tako ne osjećate, u budućnosti potražite drugog veterinara.

Kada ugine jedan od partnera

Kada ugine jedan od partnera koji su međusobno privrženi, važno je razumjeti koliki je to šok za preživjeloga člana. Napravite sve kako biste mu pružili utjehu, ljubav i nježnost. Kunići razvijaju duboku povezanost sa svojim partnerima i, isto kao i vi, moraju proći kroz svoj proces žalovanja.
Najvažnije što možete učiniti za preživjelog člana je dozvoliti mu da provede neko vrijeme s tijelom svojeg partnera. To će mu omogućiti da prihvati činjenicu kako je njegov partner otišao i kako se neće više vratiti. Ako ne dozvolite preživjelome kuniću vidjeti tijelo uginuloga, on će ga svuda tražiti i osjećat će se napuštenim.
Kunić koji je uginuo kud kuće najvjerojatnije se nalazio uz svog partnera koji se u toj situaciji imao priliku oprostiti od njega. Ako je kunić uginuo kod veterinara probajte organizirati da se preživjeli kunić oprosti od svog partnera. U situaciji kada ste morali donijeti najtežu odluku i kada teško bolesnog kunića vodite na eutanaziju, povedite njegovoga partnera s njime. On će mu pružiti utjehu u tim posljednjim trenucima i imat će priliku za oproštaj.
Nakon što izgubi partnera, preživjeli kunić proći će kroz proces žalovanja i trebat će mu posebna nježnost s vaše strane. Provedite zajedno što je moguće više vremena. U tom periodu žalovanja jako je bitan fizički kontakt; tješite, ali i mazite. Ako izgubi apetit, nutkajte ga s njegovom omiljenom hranom. Sjednite na pod i jedite s njime – sjetite se kako je kunićima hranjenje socijalna aktivnost. Pratite njegovo zdravlje, koliko jede, kakva mu je probava, njegove aktivnosti i konzultirajte veterinara ako procijenite da nešto nije u redu. Neki kunići naći će utjehu ako im date plišanu životinjicu veličine i boje uginuloga partnera.

Većina kunića će u konačnici biti sretnija s novim partnerom. Slušajte svoje srce. Kada osjetite da je pravo vrijeme, odlučite se za udomljavanje i dovedite mu novog partnera. Najbolje je da upoznavanje bude u neutralnom prostoru (na mjestu na kojem ni jedan ni drugi kunić nikada nisu bili), kako bi se minimiziralo teritorijalno ponašanje. Bez obzira koliko dobro prošao taj prvi susret, spajanje mora biti polagan i oprezan proces. O upoznavanju novih partnera čitajte opširnije ovdje.

Posljednje pripreme

Nije ugodno misliti o tome, ali u jednom trenutku morat ćete odlučiti što želite učiniti s posmrtnim ostacima svojeg kunića. To je osobna odluka koju donosite isključivo vi i na nju će utjecati vaša religiozna uvjerenja i stavovi. Donesite odluku koja je ispravna za vas – nemojte dopustiti da o tome odlučuje netko drugi. U zdravstveni karton vašeg kunića možete navesti vaše želje o postupanju s tijelom nakon što kunić ugine. To će smanjiti broj odluka koje morate donijeti i pitanja na koja morate odgovoriti dok žalujete.

Mnogi ljudi nalaze utjehu u tome da sahrane svoga ljubimca u vrtu ili negdje gdje je kunić volio boraviti. Ovdje moramo napomenuti kako je to protivno zakonu i kako se životinje ne bi smjele zbrinjavati na taj način. Prije nego (ipak) izaberete tu opciju, razmislite planirate li ostati u svom sadašnjem domu duže vrijeme te kako ćete se osjećati ako se u budućnosti odlučite preseliti.

Odnedavno u Hrvatskoj imate mogućnost tijelo svog uginulog kunića predati u krematorij za ljubimce koji nudi pojedinačno (možete dobiti ostatke nakon kremiranja) ili grupno kremiranje (ostaci nakon kremiranja zbrinjavaju se sukladno zakonu).

Na području Hrvatske djeluju dvije takve ustanove:

Pet memo
Ul. Nikole Šubića Zrinskog
Samobor
Telefon: 091 466 8433

 

Spomengaj
Franjčevićeva ulica 45
Dumovec, Sesvetski Kraljevec
Telefon: 01 209 2136
Nude i prostor za ukop

Ponavljamo, morate izbrati ono što osjećate da je ispravno za vas i vašu obitelj.

Bilo da izaberete pokapanje ili kremiranje, utjehu u tom trenutku može pružiti održavanje nekog oblika oproštaja. To može biti neformalni obiteljski obred koji će pomoći djeci da se oproste od voljenog kunića ili trenutak osobne meditacije.

Na kraju, neki ljudi žele učiniti nešto opipljivo u znak sjećanja na voljenog ljubimca. Posade stablo, volontiraju u obližnjem azilu ili udruzi, udome nekoga ili doniraju udruzi ili organizaciji koja spašava životinje.

Dopustite drugom kuniću neka uđe u vaše srce

Nakon što izgube ljubimca, većina ljudi bori se s pitanjem kada udomiti drugoga, udomiti li ga uopće i znači li to da su na neki način zamijenili kunića kojeg su izgubili. Nema pravoga odgovora. To je osobna odluka koja mora biti donijeta unutar obitelji, uzimajući u obzir osjećaje svakog člana obitelji, čovjeka i životinje.
Neki su ljudi sigurni kako nikada više neće imati ljubimca, jer je bol koju izaziva njihov gubitak prevelika. Drugi odmah uzimaju drugu životinju, jer ne mogu podnijeti osjećaj praznine. Većina žaluje određeno vrijeme i onda se odluči za udomljavanje druge životinje. Nemojte odlučivati dok tugujete. Pokušajte ostati otvoreni za mogućnost da jednoga dana uzmete novog kunića i pružite mu svu ljubav koju imate.
Što god odlučili to mora biti vaša odluka. Nemojte dozvoliti dobronamjernim članovima obitelji i prijateljima da odluče umjesto vas. Dajte im na znanje kako ne želite da vam donesu novog kunića – ili bilo koju drugu životinju – kako bi zamijenila onu koju ste izgubili. Ako je vaš kunić iza sebe ostavio partnera, on će vam pomoći u odluci kada je pravo vrijeme za drugog kunića.

Kada ste spremni početi razmišljati o novom kuniću, nemojte pokušavati zamijeniti onoga kojega ste izgubili. Umjesto toga, gledajte na to kao na mogućnost da ljubav koju ste imali za njega podijelite s nekim drugim. S vremenom većina nas shvati da je to baš ono što bi naš voljeni ljubimac „htio“.

Neke ljude privlači kunić koji izgleda kao onaj kojeg su nedavno izgubili. To je potpuno u redu dok shvaćate da životinje, kao i ljudi, imaju svoju osobnost. Nikada neće biti drugog kunića koji će biti kao onaj kojega ste izgubili, niti je to prema novom kuniću pravedno za očekivati. Nemojte udomiti drugog kunića (ili drugu životinju) dok ga niste spremni prihvatiti pod njegovim uvjetima.
Ako ste uvijek imali jednog kunića, razmislite o udomljavanju povezanog para ili grupe. Kunići uživaju u društvu drugih kunića i veliko je zadovoljstvo gledati ih kako međusobno komuniciraju. U svakom članu para možete vidjeti značajke koje vas podsjećaju na prethodnog kunića, ali imajući par manje ćete očekivati da jedan od njih bude točno kao on.

Sljedeći kunić doći će baš na vrijeme, nekim čudnim spletom okolnosti, kad budete spremni, kao da ga je vaš prethodni kunić poslao.

Kada ste spremni za drugog kunića, molimo vas da kontaktirate najbližu udrugu. Ništa ne daje takav osjećaj zadovoljstva kao udomljavanje životinje koja je bila zanemarivana, zlostavljanja ili napuštena i gledati je kako cvijeta u svijetlu vaše ljubavi.

 

Podjeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Share on twitter
Share on pinterest
Share on linkedin

Zanimaju vas vijesti i korisne informacije o kunićima?

PIKNITE NAM VAŠU EMAIL ADRESU - NE SPAMMAMO

© Sva prava pridržana - Udruga Zecovi 2020

O da, i mi volimo male dlakave životinjice ❤ DEMODE