Smještaj kunića

“Zečja” soba, slobodno kretanje po stanu ili ograđeni prostor prilagođava se zajedničkom životu vlasnika i kunića, tako da obje strane budu zadovoljene

Koja je vrsta smještaja najbolja ovisit će o kuniću, vlasniku i životnoj situaciji.

Nažalost, mnogi kunići još uvijek moraju živjeti zatvoreni. Svi komercijalno dostupni kavezi okrutni su prema životinjama jer im ne omogućuju dovoljno prostora. Čak su i oni “vrlo veliki kavezi” premali. Nijedan kunić ne želi biti zatvoren u malom zatvoru!

Zašto ne kavez?
  • Čak se i u velikim kavezima kunići ne mogu pravilno kretati: ne mogu trčati, kopati, izbjegavati ostale kuniće i loviti se.
  • Ako u kavezu živi više kunića, često se razvija međusobna netolerancija i nastaju teške ozljede. Nedostatak prostora često dovodi do agresije, čak i prema drugim životinjama jer se ne mogu međusobno izbjeći.
  • Kunići ne spavaju tijekom cijele noći (kao što to činimo mi ljudi ili mnoge druge životinje), a jedan dio noći mogu biti vrlo aktivni. Zato im treba puno prostora i danju i noću.
  • Mnogi kunići iz dosade razvijaju poremećaje u ponašanju, na primjer: grizu podloge, grickaju rešetke, grizu mjesta u krznu, hodaju u krugu, opsesivno kopaju po posudi za wc i slično.
  • Držanje životinja u kavezu dovodi do zakrivljenosti kralježnice i oštećenja zglobova kod životinja koje se ne mogu kretati.
  • Primjerice, struktura bedrene kosti nije u potpunosti razvijena, a trajno loše držanje tijela dovodi do patološke zakrivljenosti kralježnice. Zbog nedostatka kretanja često se javljaju problemi s probavom.
  • Kunići koji su zatvoreni u kavezu postaju agresivni prema vlasnicima i to narušava njihov odnos.
  • Kunići su vrlo znatiželjni i inteligentni, trebaju raznolikost i aktivnost svakodnevno kako bi bili sretni i uravnoteženi.
Držanje kunića u stanu

Držanje kunića u stanu obično zahtijeva spremnost na kompromis. Svatko tko se odluči za život u stanu trebao bi biti spreman tolerirati neko ponašanje kunića (na primjer, griženje noge stolice ili izmet na tepihu). Zauzvrat, život u stanu omogućuje bliski kontakt sa životinjama i obogaćuje svakodnevni život. Kunići mogu živjeti slobodni, ali mogu biti i ograničenog kretanja u vlastitom prostoru/nastambi.
Kuniću koji živi u stanu omogućite dovoljno svježeg zraka i dnevne svjetlosti. Prozorsko staklo presijeca UVB zrake pa taj dio sunčevog spektra ne dopire u unutrašnjost stana. To stvara nedostatak vitamina D kojeg kunići mogu primiti jedino putem izravne sunčeve svjetlosti. Zrak zagađen amonijakom, prašinom ili drugim tvarima, kao i zagrijani zrak, zagađuje imunološki sustav i dišne ​​putove kunića, stoga je potrebno redovito prozračivati ​​stan. Pazite i na to da vaš kunić nikad nije izložen direktnom propuhu. Ukoliko koristite klima uređaje, pazite da ohlađeni zrak ne struji neposredno po kuniću. Nadalje, kunići imaju osjetljiv dišni sustav i nikada ne smiju biti izloženi dimu cigareta, vape-a i slično, teškim kemikalijama za čišćenje, difuzorima, dezodoransima i parfemima, osvježivačima prostora, mirisnim svjećama, omekšivačima i ostalim sintetičkim mirisima.
Mnogi kunići koji žive u zatvorenim prostorima imaju i probavnih problema. Najčešće se javljaju kao posljedica neprirodne ishrane. Kućni kunići također trebaju raznolike grančice (svježe tjedno!), neograničenu količinu sijena koju im možete pripremiti i na više mjesta u stanu i svakodnevno svježe zelenilo (idealno iz prirode, tj. livadno bilje, travu, lišće drveća…). Opširnije o pravilnoj prehrani kunića u tekstovima Osnovno o prehrani kunića Svježa prehrana . Osim toga, kućni kunići često imaju usporen metabolizam i jedu neprirodne stvari poput vlakna s tepiha, boje od lakiranog namještaja, papira i kartona, plastike…

Kunić unutar ograđenog prostora

Ograda za kuniće ima prednost u tome što ograničeno područje u potpunosti pripada kunićima i može se prema tome urediti. Kunići koji nisu naučeni na život u kući ili stanu, koji vrlo često uništavaju svoje domove ili su vrlo usamljeni obično se drže u velikom ograđenom prostoru. Ograđeni prostor također može pružiti zaštitu od drugih kućnih ljubimaca, primjerice pasa. Ograđeni prostor mora biti površine od barem 2×2 m2 prilagođen potrebama za jednog kunića. Ako kunići žive u paru, za svakog dodatnog kunića prostor treba povećati za 30% ukupne površine.

„Zečje“ sobe

„Zečje“ sobe koje su dizajnirane prema potrebama kunića (primjerice nisu grijane) također su vrlo popularne. Prednost ovakve nastambe je što kunići imaju puno prostora. Ovako se mogu držati i životinje koje nisu dresirane ili uništavaju namještaj i kuću/stan. Međutim, vlasnici bi trebali provoditi puno vremena sa svojim kunićima, u suprotnom kunićima postaje dosadno i postaju depresivni. Preporučljivo je da su vrata „zečje“ sobe uvijek otvorena i da je na njima pričvršćena samo rešetka. Tako i kunići upoznaju što se događa izvan sobe.

Slobodno kretanje stanom

Smještaj koji omogućuje kuniću da živi slobodan u stanu ili kući omogućuje blisku koegzistenciju i interakciju između kunića i njihovih vlasnika. Kunići aktivno sudjeluju u svakodnevnom životu ukućana, otkrivaju i istražuju nove stvari što predstavlja odličnu mentalnu stimulaciju. Prostorije bi također trebale biti opremljene igračkama kao što su tuneli, kućice, stupovi za grebanje, rampe za penjanje, grančice, kutije sa zemljom od kokosa za terarije za kopanje, kartonskim kutijama… (opširnije o igračkama za kuniće u tekstu Igračke i mentalni razvoj kunića ). Namještaj za kuniće obično se može diskretno postaviti u stanu. Kunići imaju puno prostora i vlasnik ne mora žrtvovati dodatni prostor za kuniće, što je posebno korisno u malim stanovima.

Međutim, ovaj oblik držanja moguć je samo ako je dobro planiran i ako su sobe prethodno zaštićene od kunića. Ova vrsta držanja manje je pogodna za kuniće koje su skloni uništavanju namještaja i unutrašnjosti stana.
Ukoliko ipak koristite kavez za kuniće (nadamo se samo kao mjesto u kojem stoji posuda za WC, hrana i voda!), pazite na sljedeće: rešetkasti gornji dio kaveza je opasan! U slučaju rešetkastih kaveza koji stoje tako da kunići mogu slobodno skakati po njemu, gornji dio rešetke mora biti prekriven tepihom, debljim prekrivačem ili drvenom daskom kako se kunići ne bi mogli ozlijediti prilikom skakanja. Alternativno, možete potpuno ukloniti gornji dio rešetke i ostaviti samo „kadu“. Uz to, ovisno o tome kakav tip kaveza koristite, vratašca na rešetki treba ukloniti ili prekriti (primjerice vrbovim mostom) kako kunići prilikom skakanja ne bi zaglavili nogama, što može dovesti do ozbiljnih ozljeda i lomova.

Priprema stana za kunića

U suživotu s kunićem morat ćete pristati na neke kompromise i sukladno tome prilagoditi svoj životni prostor. Prostor bi trebao biti smješten na zec-friendly način.
Kunići ne vole skliske podove. Postavite im podloge od prirodnih materijala koje ujedno ne stvaraju probleme u probavi ako ih kunić pojede, kao što su npr. pamučni tepisi.

Izbjegavajte sintetičke tepihe. Ako imate vunene tepihe, mogli bi brzo nastradati jer kunići vole grickati vunu. Kao podloga mogu se koristiti gumene/spužvaste podloge za bebe, ali samo ako ih kunić ne jede. Ukoliko imate kunića koja voli gristi zidove, možete ih prekriti rešetkama, pleksiglasom ili zaštititi rubove lajsnama. Neka stan bude zaštićen od kunića, električni kablovi zaštićeni kanalicama i svi izvori opasnosti (kao što je npr. otrovno sobno bilje) uklonjeni iz videokruga (i „zubohvata“) kunića.
Kunići imaju prirodni poriv za grickanjem stvari. Svatko tko drži kuniće u svom domu mora biti svjestan da oni mogu oštetiti namještaj. U prirodi kunići imaju okruženje u kojem se skrivaju i neprestano pronalaze materijal za grickanje u obliku livadnih biljaka, grančica, kore, korijenja, lišća… Stoga je preporučljivo imati metalni namještaj, a kako bi kuniću skrenuli pažnju, na mnogim mjestima mu ponudite svježe grančice i bilje iz prirode, kutije sa sijenom, sezonsko lišće, koru, korijenje… Možete postaviti i veliku kutiju za kopanje sa zemljom – kunić će uživati ​​u tome. Kunićima prostor treba biti dizajniran tako da budu stalno zauzeti i kako im ne bi nedostajali podražaji iz okoline. Ako im nedostaje podražaja iz okoline, bit će premalo stimulirani i uništavati prostor u kojem se nalaze. Često se događa da kunići kojima je dosadno i koji imaju premalo dostupnih aktivnosti grickaju ili ližu svoje krzno ili krzno svojih partnera, ponekad u tolikoj mjeri da mogu nastati ćelave točke.

Kunić na otvorenom

Ako imate zaštićeni balkon ili vrt, kunićima također možete dopustiti da tamo slobodno trče i istražuju. Imajte na umu kako kunići zimi nikada ne bi smjeli ostati vani. Ukoliko postoji veća temperaturna razlika između unutarnjeg i vanjskog prostora, uvijek se mora imati prilika vratiti se na svoju uobičajenu temperaturu. Kunići nisu životinje koje se izvode u šetnju na otvorene dijelove grada/ceste jer im prijeti opasnost od grabežljivaca, pasa, mački, parazita i raznih infekcija… Vrlo su plahe životinje koje od straha mogu uginuti.

Vanjske nastambe

Kunići se, osim kao kućni ljubimci u zatvorenom, mogu držati iu vanjskim nastambama. Takve nastambe moraju biti veličine minimalno 4 m2, dizajnirane s izoliranim kućicama, zaštitama od vjetra, skrovištima, puno svježe hrane, grana i slame koja je odličan izolator. Nastambu sa svih strana treba zaštititi pocinčanom žicom otvora maksimalno 2×2 cm2 koji štite od lasica, tvorova i ostalih grabežljivaca. Kuniće koje žive vani nije preporučljivo unositi u unutarnji prostor (stan, kuću) jer im je krzno prilagođeno vanjskoj temperaturi. Kunići koji borave u vanjskom prostoru izloženi su raznim insektima što je velika mana držanja kunića na otvorenom. Za njih su vrlo opasne muhe koje mogu ostaviti jajašca čije ličinke jedu kožu kunića i komarce koji prenose smrtonosni virus miksomatozu. Kuniće koje žive sami nije preporučljivo držati u vanjskim nastambama jer će biti usamljeni. Ispunjeniji i sretniji život imat će u stanu ili kući uz vlasnika.

Izvor fotografije – vanjska nastamba 

izvor: kaninchenwiese.de

Podjeli na društvenim mrežama