Zec je vrlo plaha životinja koja se ne može pripitomiti niti postati kućni ljubimac. Kod kunića se razlikuju divlji kunići koji žive u prirodi, te kunići kućni ljubimci čije je pripitomljavanje započelo već u doba Rimljana, a uzgoj raznih pasmina u srednjem vijeku.
Divlji zec ima duže uši i snažnije stražnje noge od kunića. I zec i kunić su brze i okretne životinje, ali zec je puno izdržljiviji i može trčati na duge staze. Divlji kunići žive i skrivaju se u nastambama ispod zemlje koje sami iskopaju, dok zečevi žive na površini u zaštiti prikladnog grma ili visoke trave. Zečevi u pravilu žive kao samci, dok su divlji kunići izrazito društveni i žive u zajednicama. Kunići na svijet dolaze goli i slijepi, dok se zečevi rađaju prekriveni dlakom i razvijenim vidom.
Europski kunić (lat. Orcyctolagus cuniculus) vuče porijeklo iz jugozapadne Europe (točnije s Pirinejskog poluotoka) i sjeverozapadne Afrike. I zec i kunić spadaju u grupu sisavaca, ali ne u red glodavaca kako je uvriježeno mišljenje, nego u red dvojezubaca (lat. Lagomorpha). Dvojezupci imaju četiri sjekutića u gornjoj čeljusti (dva para po dva sjekutića – otud i ime dvojezupci), dok glodavci imaju samo dva sjekutića. Osim porodice zečeva (lat. Leporidae) u koju se ubrajaju kunići i zečevi, u dvojezupce spada i porodica zviždara (lat. Ochotonidae).
Zviždari su male životinjice okruglih ušiju, više nalik miševima i zamorcima. Žive na visokim stjenovitim planinama sjeverne Amerike i Azije i glasaju se glasnim zviždukanjem. Zbog toga ih još često nazivaju stijenski kunići ili zečevi zviždari.
Svi dvojezupci imaju kratke repove, stražnje noge veće od prednjih (posebice porodica zečeva) te karakteristične klinaste zube koji rastu iza velikih prednjih sjekutića. Isključivo su biljojedi.
Postoji mnogo pasmina kunića – patuljasti, orijaši, ovnoliki (sa spuštenim ušima), dugodlaki, kratkodlaki, itd. Dolaze u mnogobrojnim kombinacijama boja. Ponekad je teško odrediti pasminu pa vam često čak ni trgovac u pet shopu neće znati objasniti koja je to pasmina koju prodaje.
Četiri najpopularnije pasmine, unutar kojih postoji još puno vrsta, su:
Patuljasti (Dwarf) kunić
Ovnoliki (Lop) kunić
Angora kunić
Rex kunić
Pravila držanja i njege gotovo su ista za sve pasmine.
Kunići su vrlo pitomi, dragi, veseli, inteligentni, vole društvo ljudi, a mogu se čak i pomalo dresirati. Kao i sve druge životinje, zahtijevaju određenu brigu i njegu. Pitomi kunići ne mogu samostalno preživjeti u prirodi i ne mogu se tek tako ostaviti kada vam dosade. Životni vijek im je oko 10 godina, stoga budite spremni na jedno dugo prijateljstvo, ali i obvezu.
Iako se na ovim stranicama upotrebljavaju izrazi “kunić”, “zec”, “zeko”, “zečić” i sl., redovito se misli na kunića. Ako se kod spominjanja zeca doista misli na divljeg zeca, to će se posebno naglasiti.
