• Naslovnica
  • /
  • Odluka o nabavi kunića – Je li kunić doista kućni ljubimac za vas?

Odluka o nabavi kunića – Je li kunić doista kućni ljubimac za vas?

Odluka o udomljavanju ili kupnji kunića, kao i svakog drugog kućnog ljubimca, velika je odluka i ne donosi se na brzinu.

Prije dolaska kunića u kuću potrebno je dobro se informirati o njihovim osobinama i potrebama, razgovarati sa svim članovima kućanstva i potom donijeti zajedničku odluku. Kunići mogu doživjeti 10-12 godina i u tom vremenu im je potrebna redovita njega i briga, a ponekad i stručna veterinarska pomoć.

Najbolje se osjećaju u društvu drugog kunića i zbog toga je preporučljivo imati barem par (kastracija i sterilizacija su u tome slučaju obavezni!). Kunići trebaju imati dovoljno prostora za kretanje/trčanje, a za smještaj im treba zaštićeno, tiho i mirno mjesto (plašljive su životinje). Ne postanu svi jako uredni, a ponekad se tragovi njihovog grickanja mogu pronaći na zidu, namještaju ili tepisima.

Za vrijeme vašeg izbivanja iz kuće (godišnji odmor, putovanje i sl.) potrebna im je njega i prehrana na kakvu su inače navikli.

Nažalost, kod nas se još uvijek smatraju idealnim kućnim ljubimcem za djecu i vrlo često se ishitreno kupuju kao poklon za Uskrs ili Božić i onda ubrzo nakon toga, a pogotovo prije godišnjih odmora, završe napušteni. Prvo i najvažnije što moramo istaknuti jest da kunići nisu kućni ljubimci za djecu i ona se o njima ne mogu i ne znaju brinuti! Kunići su zahtjevne životinje koje iziskuju istu razinu njege i brige kao psi i mačke i nikako nisu tzv. starter kućni ljubimci. Kunići koji se mogu kupiti u trgovinama kućnim ljubimcima su bebe i bitno je znati da neće ostati tako mali, nego će narasti i do nekoliko puta (to se često zaboravlja ili previdi). Prema podacima iz svijeta samo 5% kunića kupljenih kao poklon za Uskrs doživi svoj 1. rođendan. S obzirom na tu ružnu praksu, udomljavanja naše Udruge zaustavljena su u periodu od 15. prosinca do 10. siječnja te oko dva tjedna uoči Uskrsa.

Pri nabavi nastambe i planiranju prostora vodite računa da kunići rastu do osmog mjeseca starosti. Do tada će kunić kojeg kupite u dućanu (gdje su u prosjeku stari 1-2 mjeseca) narasti 2 do 3 puta!
Prostor u kojem se kunić kreće mora biti posebno osiguran. Potrebno je ukloniti ili osigurati sve električne kablove jer ih vole grickati, što uzrokuje štetu a može i kobno završiti. Izvan dosega kunića stavite sve kućne biljke i cvijeće, većina je za njih otrovna, a iznimno su im primamljive. Nastamba kunića ne smije biti izložena izravnom sunčevu svjetlu ili se nalaziti odmah uz radijator, na propuhu, direktno pod prozorom ili na nekom bučnom mjestu.

Budućim vlasnicima savjetujemo da se prije nabave kunića dobro informiraju o kakvoj se životinji radi, o njezinim osobitostima i potrebama, da definiraju tko će se od ukućana o njoj brinuti (ako se djeca ne mogu ili ne žele brinuti o kuniću, briga pada na roditelje), gdje će kunić boraviti i koliko će vremena i gdje biti slobodno pušten. Druga su važna pitanja mogu li novi vlasnici pokriti eventualne veterinarske troškove, kamo će s kunićem za vrijeme godišnjih odmora i jesu li dobro promislili da će nabavkom kunića dobiti brigu (ali i radost) možda i idućih desetak godina.
Svi koji razmišljaju o nabavci kunića uvijek nam se mogu obratiti za sve informacije, pitanja i savjete.

Ne kupujte kuniće za poklon!

Ishitren dar, obično djetetu, već za nekoliko tjedana ili mjeseci, a posebno u vrijeme godišnjih odmora, može postati opterećenje ili problem koji se “rješava” na različite načine (davanjem na udomljavanje, vraćanjem u trgovinu, kao i potpuno neprimjerenim puštanjem u prirodu, čime ih se osuđuje na sigurnu smrt). Prije nabave kuniće potrebno je dobro razmisliti:

  • Odluka o kupnji ili udomljavanju kunića, kao i svakog drugog kućnog ljubimca, velika je odluka i ne donosi se na brzinu.
  • Prije dolaska kunića u kuću potrebno je dobro se informirati o njihovim potrebama, razgovarati sa svim članovima kućanstva i donijeti zajedničku odluku.
  • Briga o kuniću ne razlikuje ne od brige za psa ili mačku, a i troškovi prehrane, opreme i veterinarske skrbi kreću se u sličnim okvirima.
  • Kunići mogu doživjeti i 12 godina i u tom vremenu im je potrebna redovita njega, a ponekad i stručna veterinarska pomoć provjerenih veterinara!
  • Najbolje se osjećaju u društvu drugog kunića i zbog toga je preporučljivo imati barem jedan par (kastracija oba kunića obavezna!). Kunići trebaju imati dovoljno prostora za kretanje/trčanje, a za smještaj im treba zaštićeno, tiho i mirno mjesto (plašljive su životinje).
  • Ne postanu svi jako uredni, a ponekad se tragovi njihovog grickanja mogu pronaći na zidu, namještaju ili tepisima.
  • Za vrijeme vašeg odsustva od kuće (godišnji odmor i sl.) potrebna im je njega i prehrana, na kakvu su inače navikli.
  • Kunići definitivno nisu igračke za malu djecu. Djeca se ne mogu sama brinuti o njima jer zahtijevaju jednaku brigu kao psi i mačke. Prvotno oduševljenje kod djece najčešće brzo splasne, te se sva briga prenosi na roditelje.

Mi svakako preporučamo da se kunići udome u svim situacijama kada za to postoje uvjeti. Kunići koji se udomljavaju u većini su slučajeva već prošli kroz neke stručne ruke i znate što možete očekivati. Zdravstveno su provjereni, tretirani protiv parazita, već su usvojili neke socijalne vještine (odlazak na wc, ponašanje u kući…), zna se njihov karakter i temperament, navike i ritam. Ponekad dolaze u paru koji skladno živi i u pravilu se uvijek udomljavaju zajedno (naravno oboje u tom slučaju moraju biti sterilizirani/kastrirani), često dolaze s cijelom ili dijelom opreme.

Oni su društvene životinje i uvijek savjetujemo da se drže u paru ili da se kuniću koji je već u kućanstvu pridruži još jedan. Najbolji odabir je par u kojem su mužjak i ženka (obavezna kastracija/sterilizacija obaju kunića) jer se dva mužjaka jako teško slože dok je sa ženkama malo lakše. U paru su sretniji, manje obolijevaju, nema one grižnje savjesti „ja sam vani a zeko je doma sam“, a briga za dvoje kunića ne razlikuje se mnogo od brige za jednoga.

Naravno, znamo da se kunići ponekad kupuju jer mnogi budući vlasnici ne znaju da postoje kunići koji se udomljavaju, a ponekad je razlog to što netko želi točno određenu pasminu, boju ili veličinu, iz hira ili kao poklon. U tom slučaju treba voditi računa da se kunića kupi od provjerenih uzgajivača i da je minimalno 8 tjedana proveo s mamom (sukladno Pravilniku o uvjetima koje moraju ispunjavati uzgoji kućnih ljubimaca namijenjenih prodaji NN56/209). Preporučamo da kunić ostane s mamom 12 tjedana.

Nikada ne treba poklanjati kunića ili bilo koju drugu životinju bez dogovora s osobom kojoj se poklanja i ne kupovati kuniće za Uskrs, rođendane ili druge prilike kao poklon djeci.

Prilikom nabave kunića je potrebno obratiti pažnju na slijedeće:

  • da je živahan i zainteresiran
  • ima suh i čist nos i ne kiše
  • ima sjajno i čisto krzno bez ogoljenih područja
  • da su oči bistre i ne suze
  • da zubi imaju pravilan zagriz i kunić normalno “melje” hranu
  • ima čiste uši
  • ima čistu guzu
  • “tabani” nisu ogoljeli ili skoreni i uprljani mokraćom
  • nokti nisu predugački
  • po tijelu nema oteklina

Nažalost svake godine je sve više i više napuštenih kunića, kako na cesti tako i onih koje vlasnici više ne mogu držati u kući pa ih udomljavaju na razne načine. Kuniće koje vlasnici izbace na ulicu ili u prirodu nažalost ne dožive dugo – mi saznamo za mali broj onih koji imaju sreću da ih netko vidi i dojavi nam. Prosječno vani prežive do 48 sati i puštanjem u park, na parkiralište ili u prirodu ljudi ih osuđuju na sigurnu smrt. To su životinje koje su se okotile u zatočeništvu i 99% njih nikada nije ni vidjelo travu, ne znaju se ponašati vani, ne znaju gdje se skloniti, što jesti, kako preživjeti. Najviše napuštenih je u vrijeme godišnjih odmora, kada ljudi koji su ih kupili djeci na poklon shvate da su oni velika obaveza, djeci više nisu zanimljivi, a bliži se godišnji odmor i treba riješiti problem. Tada je mnogi ljudima najlakše „pustiti na slobodu“ – termin je to kojim sebi olakšavaju savjest, ali kunića osuđuju na smrt.

Kunići u našoj skrbi nakon veterinarskog pregleda smješteni su kod privremenih udomitelja, naših volontera, tzv. Teta i Stričeka čuvalica kako bi se adekvatno socijalizirali i naučili na kućni red dok se aktivno radi na njihovom udomljavanju. Bez tih volontera naš rad ne bi bio moguć. Svi kunići udomljavaju se uz provjeru uvjeta i Ugovor o udomljavanju i, ako je ikako moguće, u društvo drugog kunića (naravno oboje moraju biti kastrirani).

 

Podjeli na društvenim mrežama