• Naslovnica
  • /
  • KASTRIRAJTE SVOJE KUNIĆE NA VRIJEME!

KASTRIRAJTE SVOJE KUNIĆE NA VRIJEME!

Kastracija kunića od iznimne je važnosti za zdravlje svakog od njih. Saznajte sve o kastraciji i oporavku.

Kastracija je medicinski izraz za odstranjivanje reproduktivnih organa kod mužjaka i ženke kunića. Mnogi se ljudi iznenade kada saznaju da je kuniće najbolje kastrirati. Bez obzira o kojem se spolu kunića radi: kastracija je neophodna! To vrijedi za kuniće kao i za pse ili mačke. Za razliku od pasa i mačaka kunići se konstantno tjeraju te je kastracija neophodna za njihovo fizičko i psihičko zdravlje. Kastracija je “nužno zlo” za sve kuniće na putu do sretnog “zečjeg života”.

Ovisno o svojoj genetskoj strukturi, kunić će postići spolnu zrelost negdje u dobi između 3 i 8 mjeseci. Jednom kada se spolni hormoni aktiviraju, očekujte promjene u ponašanju. Neki su možda slatki: mogu vam kružiti oko nogu, gugutati, biti vrlo umiljati i neprestano vas pratiti. Ostala ponašanja u vezi s hormonima nisu tako simpatična: kunić koji kruži vašim nogama ispušta čudne zvukove, kruženje završava mlazom mokraće, a zatim sjedi i gleda u vas tražeći odobravanje ovakvog znaka bezuvjetne ljubavi, mokrenje u svakome kutku kuće…
A neki su fenomeni povezani s hormonima jednostavno opasni za vašeg kunića: nekastrirane ženke su pod stalnim hormonalnim stresom, što kod većine uzrokuje patološko povećanje maternice tijekom godina i, prije ili kasnije, nastanak malignih tumora. Kastracija osigurava da više ne proizvode spolne hormone. Kao rezultat toga, životinje su oslobođene svog neostvarivog seksualnog nagona, žive manje pod stresom i općenito se ponašaju miroljubivo prema pripadnicima istoga spola. Iako postizanjem spolne zrelosti ne pokazuju svi kunići nepoželjno ponašanje, mnogi (ako ne i većina) to čine.


Kad se ti spolni hormoni aktiviraju, kod svoga kunića možete očekivati sljedeće obrasce ponašanja:

• gubitak dobrih navika obavljanja nužde tj. mokrenje po čitavom stanu, kao i predmetima.
• prskanje urinom (znak ljubavi)
• režanje i „boks“
• teritorijalno i agresivno grickanje
• agresivno / posesivno nasrtanje i griženje
• kruženje i gugutanje oko nogu
• destruktivno žvakanje i kopanje (posebno kod ženki)

Sva nepoželjna ponašanja stavljaju kunića u konstantno stanje stresa i uzrokuju probleme u ponašanju.

Kad je idealno vrijeme za kastraciju?

Najranije vrijeme za kastraciju je između 4. i 9. mjeseca starosti, ovisno o općem stanju, težini (kunići ne bi trebali biti manji od 1 kg jer ih je teže intubirati), zdravlju… Idealno bi bilo napraviti prvi pregled kod veterinara kada kunić navrši 5 mjeseci starosti pa ako je kunić po njegovoj procjeni spreman za zahvat, veterinar će zakazati kastraciju… Stariji kunići se također mogu kastrirati ako im zdravstveno stanje to omogućuje. Kunić mora biti zdrav, u dobroj formi, bez aktivnih bakterijskih infekcija, bez bolesti organa i s povoljnom krvnom slikom da bi mogao podnijeti anesteziju.

Ako ste nabavili mladi par kunića različitog spola, morate ih prije 3. mjeseca starosti razdvojiti u različite nastambe ili prostorije bez ikakvog fizičkog kontakta (čak niti preko žice) jer su kunići spolno zreli već nakon trećeg mjeseca starosti i već tada postoji opasnost od neželjenog potomstva. Isto se može dogoditi ako se ne poštuje karantena oko 2 mj. (vrijeme u kojem su mužjaci još uvijek plodni nakon kastracije). Ženke mogu ostati gravidne već nakon 3 mj starosti i okotiti od 8 do 12 mladunaca. Kod nas postoji veliki višak kunića, jeste li sigurni da ćete moći držati toliko kunića ako im ne možete pronaći domove?

Između ostalog, 90 % kunića na žalost završi u lošim uvjetima (kavezima), kao igračke za djecu, kao hrana zmijama … Jeste li svjesni da je okot opasan za ženku? S 3 mjeseca još su premlade, rastu i imaju usku zdjelicu koja doprinosi komplikacijama prilikom koćenja, što može biti smrtna presuda za mnoge mlade ženke. Divljim razmnožavanjem također doprinosite koćenju invalidnih i bolesnih beba s nasljednim bolestima, pogotovo ako niste upoznati s genetikom i podrijetlom roditelja (kunića). Kunići se često rađaju mrtvi te ih majka može odbaciti ili pojesti zbog stresa. Ako nemaju dovoljno veliki prostor da se mogu držati dalje od legla, što im je u prirodi kako ne bi privukla grabežljivce, ženke zbog stresa znaju pojesti svoje mladunce. Prepustite uzgoj iskusnim uzgajivačima. Ako želite još kunića, udruge za spašavanje preplavljene su oglasima, vlasnici se često odriču svojih kunića i traže im novi dom. Stoga pronađite kunića koji vama odgovara udomljavanjem.

Genetske bolesti kunića nastale iz divljeg uzgoja

Genetske bolesti

Izvor slika: kanincheweise.de

Koliko god to željeli, ne možemo svojim životinjama dati priliku da slijede svoju želju za reprodukcijom bez ograničenja – čak i ako bi to naravno bilo najprikladnije za vrstu. Populacija životinja eksplodirala bi u vrlo kratkom vremenu, a resursi dostupni pojedincu sve bi se više smanjivali.
Razmislimo o tome kako priroda  kontrolira problem nekontroliranog razmnožavanja – ili bolje rečeno, zašto su se mnoge životinje tijekom milijuna godina razvile na takav način da imaju tendenciju brzog razmnožavanja: S jedne strane, divlje životinje, bespomoćno su izložene bolestima i ozljedama, osobito u poodmakloj dobi, općenito umiru znatno ranije od domaćih životinja.
S druge strane, biljojedi predstavljaju izvor hrane za brojne grabežljivce. Ako plijen nema genetsku sposobnost stvaranja brojnih potomaka, izumire u vrlo kratkom vremenu. Riječ “prirodno” osim pozitivnih čimbenika uključuje i niz negativnih čimbenika jer kada bismo stvarno željeli držati životinju kao u prirodi, ne bismo ju mogli ni cijepiti niti liječiti postojeće zdravstvene probleme, a niti ju zaštititi.
Podrazumijeva se da za svoje ljubimce želimo samo dobar život, primjeren vrsti. I u tome slučaju trebamo adekvatno rješenje za probleme koji se u prirodi rješavaju na suroviji način: između ostalog i neplodnost.
Držati ih same nije prihvatljiva alternativa: životinji možete oduzeti potrebu za seksualnošću, ali ne i potrebu za društvom. Za razliku od kunića koji se drže pojedinačno, kastrirane životinje mogu bez problema voditi sretan život. Kastrirane životinje nisu svjesne gubitka svojih instinkata; ne “sjećaju se” kako je nekad bilo. Stoga, za razliku od ljudi, oni ni na koji način ne trpe posljedice zahvata.


Nekastrirane ženke kunića redovito imaju lažne trudnoće: samo dodirivanje leđa od strane srodnika ili čovjeka izaziva ovulaciju. Iako do oplodnje ne dolazi, organizam se ponaša kao u pravoj trudnoći. Zbog opetovanih lažnih trudnoća tijelo je pod stalnim hormonalnim stresom, što kod većine kunića uzrokuje patološko povećanje maternice tijekom godina i, prije ili kasnije, nastanak malignih tumora. Kastracija osigurava da više ne proizvode spolne hormone. Kao rezultat toga životinje su oslobođene svog neostvarivog seksualnog nagona, ne trpe stres i općenito se ponašaju miroljubivo prema pripadnicima istoga spola. Istodobno je reprodukcija pod kontrolom, što bi inače bilo nemoguće bez prirodnih neprijatelja ili individualnog držanja koje narušava dobrobit životinja. Kastracija pruža vrijednu uslugu profilakse tumora maternice i dojke. Kastracija je neizostavan dio aktivne zaštite životinja i s medicinskog gledišta vrlo razumna mjera opreza.

Kunići su društvene životinje i bilo bi idealno da život mogu provesti u paru. Najčešće se sparuju mužjak i ženka (preporučujemo), pri čemu oboje moraju biti kastrirani, u suprotnom će kastrirani kunić trpjeti agresivno ponašanje od partnera koji nije kastriran. Nekastrirani će kunić biti vrlo dominantan i opsesivan prema kastriranom partneru i tu obično dolazi do velikih svađa Nekastrirani kunići nastavljaju udovoljavati svojim porivima i prepuštaju hormonima da im određuju ponašanje. To će ih dovoditi u konstantno stanje stresa, a stres je okidač svih bolesti kod kunića te takav kunić ima male izglede za dug i zdrav život.


Istospolni kunići teško funkcioniraju: Držanje nekastriranih mužjaka gotovo nikad ne funkcionira pa se nakon godina složnosti često iznenada znaju potući do smrti u borbi za dominaciju. Dvije ženke bez muškog društva često se više ne slažu tijekom puberteta (oko 8-12 mjeseci), često kasnije ili ranije; uvijek su poželjnije mješovite spolne grupe. Ako imate istospolne kombinacije koje se ne slažu iako su kastrirani, najbolje je ubaciti trećeg člana suprotnog spola kako bi uveo harmoniju među skupinu (iz iskustva, svako takvo ubacivanje se pokazalo uspješno). Uvjet je da spajanje bude pravilno izvedeno i da su svi kunići prethodno kastrirani najmanje dva mjeseca. Proces spajanja možete pogledati ovdje.

Najčešći razlog za kastraciju kunića je onaj zdravstveni!

Nekastrirane ženke kunića imaju vrlo visok rizik od tumora maternice. Veterinari često vide promjene na maternici i tumore već u ranijoj dobi od oko godinu dana. Kako kunić stari, rizik od nastanka tumora raste, a naši iskusni veterinari izvještavaju da mnogi, ako ne i većina kunića starijih od otprilike četiri godine koji se dovode na kastraciju otkrivaju promjene na maternici ili tumore. Reproduktivni sustav kunića razvija se za stalno razmnožavanje tijekom relativno kratkog životnog vijeka. Kada maternica ostane netaknuta, sustav može propadati.

Slika 1: Hormonima uništen jajnik! Rezultat ponavljanja lažne trudnoće kod ženke patuljastog kunića. Svaka ova grudica u svakom trenu je spremna da pukne. Ovaj hormonalni kaos rješava se kastracijom.
Slikav 2: Zdravi jajnik mačke koji bi trebao poslužiti za usporedbu kako bi trebao izgledati zdravi jajnik.

Izvor slika: Tierartzpraxis Dr. Jonigkeit

Na netu možete često pročitati podatak da: “preko 80% ženki obolijeva od tumora”, no koliko je taj podatak točan? Ovaj podatak znanstveno je istražen samo kod uzgojnih kunića, ali veterinari upozoravaju svakodnevno da je taj postotak ipak nije puno niži, a opasnost raste kod kunića starijih od oko 3-4 godine.

Kunići koji su kasno kastrirani također se suočavaju s povećanim rizikom od tumora dojke, iako su oni rjeđi od tumora maternice.

Slike izvor: Highcroft exotic vets

Tumor testisa (kod mužjaka), iako je daleko rjeđi od tumora maternice, pojavljuje se obično kod starijih kunića. Osim tumora testisa mužjaci mogu dobitii rane i infekcije u skrotalnoj/testikularnoj regiji, obično zbog borbe s drugim kunićima. Kastracija će smanjiti promjene u ponašanju koje dovode do tučnjava te zbog uklanjanja testisa ukloniti rizik od razvoja tumora testisa.

Mužjak kunića s tumorom na lijevom testisu.

No, osim zdravstvenih postoji još puno razloga za kastraciju vašeg kunića.

Po postizanju spolne zrelosti mužjaci počinju pokazivati ​​pojačano seksualno ponašanje (na cipelama, psima, prepariranim igračkama, nozi…), obilježavaju teritorij mokraćom i proizvode spolni miris. Mužjaci, poput ženki, mogu postati vrlo agresivni kada im se testosteron počne lučiti, a jedino uistinu održivo rješenje za ovaj problem je kastracija.

• Kastrirani kunići znatno će rjeđe pokazivati nepoželjno ponašanje uzrokovano lučenjem spolnih hormona, poput agresije, mokrenja, prskanja urina i lažne trudnoće.
• Kastrirani kunići obično imaju puno urednije navike obavljanja nužde u toalet.
• Kastrirani kunići obično su mirniji i trpe manje stresa zbog seksualne frustracije.
• Urin i fekalne kuglice kastriranih kunića imaju manje mirisa.
• Kastrirani kunići mogu živjeti sa partnerom suprotnog spola bez rizika od neželjenog legla.
• Kunići istog spola mogu se lakše naučiti slagati bez borbe (iako spajanje ipak mora biti pažljivo i strpljivo izvedeno).
• Kastrirani kunići imat će zdraviji, ljepši i duži život.

Kastracija i sterilizacija
Često čujemo da se mužjaci kastriraju, a ženke steriliziraju, međutim, to je sinonim te se povezuje samo s vrstom. Sterilizacijom se podvezuju jajnici kod ženki i testisi kod muških da bi se spriječila neželjena potomstva, ali rizik od tumora maternice i hormoni ostaju pa se takvi zahvati ne izvode kod kunića jer ne bi pridonijeli zdravlju kunića. Kod kunića se kod oba spola obavlja kastracija, kod muških se odstranjuju testisi, a kod ženki uklanjaju jajnici i maternica kako bi se spriječili tumori i konstantni naleti hormona.

Suvremeni lijekovi za kuniće daleko su sofisticiraniji nego prije deset godina, a mnogi izvrsni veterinari sada bez nezgoda kastriraju jako puno kunića. Ipak, nijedna operacija nije 100% bez rizika, a svaki vlasnik kunića mora donijeti odluku o kastraciji na individualnoj osnovi, u dogovoru i pregledu s iskusnim veterinarom. Kunića ni pod kojim uvjetima ne biste smjeli dati na kastraciju u najbližoj veterinarskoj ambulanti! Ključno je osigurati da anesteziju odredi veterinar koji je upoznat s kunićima, inače rizik može biti vrlo visok!

Kao i prije svake anestezije, preporučuje se i test krvi kako bi se osiguralo da je životinja sposobna za anesteziju. Test krvi dat će vam i uvid u zdravstveno stanje kunića, što spada u obavezni pregled jednom godišnje jer kunići skrivaju bolesti pa je ovo jedini način da na vrijeme predvidite neke od zdravstvenih problema.

Zahvat se obavlja u općoj anesteziji. Kunići, za razliku od pasa i mačaka, ne mogu povraćati i prije anestezije NE smiju dugo postiti. Dovoljno im je uskratiti hranu pred kastraciju kako u ustima ne bi bilo ostataka hrane. Duži post može uzrokovati ozbiljne komplikacije u probavi kunića. Dan prije kunića nemojte hraniti teškom hranom koja izaziva plinove (kupusarke, pelete) jer plinovi mogu poremetiti učinak nekih od lijekova kod anestezija. Kunića je najbolje donijeti u transporteru bez stelje (dobra upijajuća podloga, ručnik ili dekica na koju je životinja naviknula), a posebno malo hrane (idealno je sijeno, suho bilje ili lišće) koju ćete kuniću ponuditi odmah nakon buđenja iz anestezije. Kunić se prvo smješta u stacionar kako bi se smirio i stabilizirao za operaciju. Sam zahvat traje 20-ak minuta kod mužjaka, dok je kod ženki nešto duži (30 – 45 min). Nakon buđenja iz anestezije, životinja ostaje nekoliko sati na promatranju, ali već isti dan može ići na kućnu njegu.

Nikad nemojte preuzeti kunića ako je još uspavan od anestezije!!! Najčešće komplikacije i smrt nastaju neposredno nakon operacije (65%), prilikom buđenja iz anestezije, jer kunići nisu sposobni održavati vlastitu temperaturu tijela, što bez veterinarske pomoći rezultira smrću kunića. Kunić mora ostati u stacionaru najmanje sat i pol vremena potpuno budan i sa stabilnom temperaturom tijela od 37.5/38 do 39.4 kod dva uzastopna mjerenja! Komplikacije većinom ne nastaju tijekom operacije, već nakon buđenja i tijekom oporavka na kućnoj njezi (65%).

Mužjaci se većinom kastriraju metodom lijepljenja sjemenovoda i nemaju šavove. Ženke imaju veći zahvat jer im se uklanja kompletna maternica i imaju obrijani trbuh i flaster koji štiti ranu- potrebno je kontrolirati da je rana čista i suha. Nakon operacije kunića valja smjestiti u mirnu i toplu prostoriju i ponudite mu omiljenu hranu i svježu vodu. Kod ženki je oporavak nešto dulji pa je moguće da na dan operacije još uvijek budu dosta mirne i odbijaju hranu. No, drugi dan bi svakako trebale početi jesti i obavljati nuždu. Poslije zahvata kunića je potrebno još dva dana dovoditi na kontrolu i terapiju (antibiotik, po potrebi analgetik). Mužjaci moraju biti u karanteni 6 tjedana nakon kastracije i ne smiju se vraćati svojoj vrsti ili ponovno upoznavati ! Tijekom tog vremena mužjak je još uvijek spolno zreo, spermatozoidi mogu preživjeti u kanalima te su još dugo mogu biti prisutni za oplodnju (oko 2 mj.)! Ženke treba stalno odvajati. Ranu treba provjeravati jednom dnevno sljedećih tjedan dana. Ako nisu korišteni neotapajući šavovi, obično se uklanjaju nakon 10 dana.

Važno:
Kada ste kod veterinara i kunić prima neke lijekove, morate znati što je dobio i u kojoj dozi. Te informacije bi trebale pisati na računu, ako ne, svejedno pitajte veterinara. Morate to znati iz više razloga i vaše je pravo znati. Posebice ako idete kod nekog drugog veterinara ili sumnjate na nuspojave da imate činjenice i možete baratati njima! Skupljajte sve račune i dokumente u fascikl kako biste imali povijest bolesti!

Još jedan razlog zašto je bitan STRUČAN veterinar za kastraciju!

U zemljama Europske unije obavljaju se i rane kastracije, s navršena 3 mj. starosti, prije spolne zrelosti kunića (dok se testisi još nisu spustili), no takvi zahvati kod nas se još nisu uobičajeni. Mužjaci se obično kastriraju s 5-6 mjeseci, odnosno kad im se testisi spuste i kada imaju dovoljnu gramažu (ne ispod 1 kg) za svoju pasminu i ako su zdravi. Ima veterinara koji mnogim starijim kunićima ne mogu pronaći jedan testis i preporučuju čekanje. Radi se većinom o kunićima oko jedne godine ili starijim. Zdravim bi se kunićima testisi tada već trebali spustiti. Radi se o kriptorhizmu, poremećaj u razvoju muškog testisa gdje se jedan testis ne spusti. Upravo je taj koji se nije spustio opasan i veće su šanse da na njemu nastane tumor nego na zdravom testisu. Stoga ga je jako bitno pronaći i ukloniti ga.
Iznimno je važno imati dobrog i stručnog veterinara. Nemojte birati veterinara zbog poznanstva ili ljubaznosti. Postoje veterinari specijalizirani za kuniće. Nađite veterinara koji vrlo dobro poznaje anatomiju kunića jer oni se vrlo razlikuju od pasa i mačaka.

Veterinari

OPORAVAK NA KUĆNOJ NJEZI

Kunića nakon preuzimanja od veterinara držite na toplom jer će mu temperatura tijela padati.
Bitno je pripremiti prostor u koji kunić dolazi nakon operacije. Čist, dezinficirani prostor, čist zrak bez sintetičkih mirisa, izolacija od drugih životinja, mirna prostorija gdje nema puno buke, mekana podloga (najbolje topla dekica i bijeli ručnik preko nje) kako bi odmah bilo vidljivo eventualno krvarenje te da kunić ne bude na hladnoj podlozi. Kako ne bi došlo do infekcije rane, prvih 7 dana valja izbjegavati pelete u wc-u, umjesto njih se može staviti podlogu za previjanje beba, koja upija mokraću..

Sijeno valja staviti na hrpu u neki kut kako bi kuniću bilo lako dostupno i kako ne bi morao skakati da dođe do njega. Voda se stavlja u zdjelicu kako bi se izbjeglo propinjanje za pojilicom, koja je ionako štetna za kuniće. Ako kunić živi slobodan u stanu, prva 3-4 dana valja ograničiti kretanje, najbolje postavljanje ogradice (prostor 2×2 m2) kako kunić ne bi skakao i naprezao se. Ako nije naviknut na zatvaranje, onda ogradite predmete na koje bi mogao skakati (krevet, stolice…). Ako vidite da kunić dira ranu, potrebno je napraviti body od tankog, prozračnog pamučnog materijala ili ovratnik koji možete napraviti od veće pamučne muške čarape, najbolje stare čarape koja kunića neće prejako stistnuti. Čarapi valja odrezati vrh i zarolati ju da bude dovoljno široka da kunić ne može doprijeti do šavova te, ako je potrebno, zarolati dvije čarape.

Improvizirani bodi

Izvor: Vet. ambulanta Darvin

Klasični plastični ovratnici za pse i mačke nisu preporučljivi jer se kunić lako može ozlijediti. Kunići su životinje koji reagiraju nagonski kada su u opasnosti ili se preplaše pa se bezglavo bacaju u bijeg i tada su zabilježeni mnogi teži slučajevi ozljeđivanja. Klasični ovratnici otežavaju unos hrane, što je vrlo opasno jer može doći do probavnih problema. Zbog njega dolazi do sukoba i neprijateljstva među skupinom jer takav kunić često iritira druge kuniće. Vrlo je bitno pratiti temperaturu tijela. Kunići temperaturu reguliraju preko ušiju, ako su one hladne, treba ih grijati tako da pored kunića stavite termofor ili bocu tople vode koju ćete omotati u ručnik ili deku, ili ćete kunića maziti preko ušiju i time potaknuti cirkulaciju.

Bodi i ovratnik koji možete sami napraviti – pogledajte ovdje.

Izvor: Internet

Prehrana nakon zahvata: nemojte davati pelete niti ikakve granule iz pet shopa, isključivo sijeno i suho bilje, kao i suho lišće za kuniće koji nisu navikli na svježu hranu.

Hrana koja se ne daje ako kunić prima lijekove protiv bolova.


Bilo bi dobro da imate već pripremljene od veterinara dvije doze sredstva protiv bolova koje ćete davati prema potrebi samo u dogovoru s veterinarom. Kunići imaju brz metabolizam i zna se desiti da organizam prebrzo potroši lijekove (dodatne doze može prilagoditi samo vaš veterinar). To posebno vrijedi za ženke kunića čija je operacija opsežnija jer im se uklanja kompletna maternica. Veći stres je netom operiranu ženku voditi veterinaru nego joj sami dati unaprijed pripremljenu dozu sredstva protiv bolova. Isto tako, valja osigurati kućnu ljekarnu, sredstva protiv plinova (Sab simplex radije nego Espumisan), probiotik (FIBREPLEX), nadohranu i šprice, kako biste bili spremni za slučaj da kunić lošije podnese anesteziju i ne krene jesti u roku 24 sata. Ako bude potrebno, ovdje se možete informirati o tome kako davati nadohranu. Prvih 24 sata nakon operacije kunić je obično malo mirniji i slabije jede. No, kod većine kunića sve prođe bez većih posljedica, po buđenju iz anestezije počnu jesti već u stacionaru.

I samo da znate …

Kastracija kunića NEĆE učiniti “debelim i lijenim”. To će učiniti nedostatak kretanja, pogrešna hrana i držanje (kavezi, industrijska hrana).
Vaš će vas kunić dalje voljeti i nakon kastracije. Možda ćete primijetiti promjenu u ponašanju izazvanom spolnim hormonima. No, osnovna osobnost obično se ne mijenja, pogotovo ako je kunić kastriran u relativno mladoj dobi. Činjenica je da ćete mu pružiti puno zdraviji, duži i ljepši život.

Izvori između ostalog: vet. Ambulanta “Šegota” , Melina Klein, kanincheweise.de, best 4 bunny.com, udruga “ Zecovi”

Podjeli na društvenim mrežama