Kunići i psi zahtijevaju različitu njegu i imaju različite potrebe. Kunići su dvojezupci koji zahtijevaju specifične uvjete držanja, dok psi zahtijevaju drugačiji tip brige i aktivnosti. Dvije su to vrste životinja koje imaju različite vrste ponašanja, zbog toga nikako ne mogu živjeti kao udruženi par. Idealno društvo kuniću može biti samo drugi kunić, koji može razumjeti komunikaciju i ponašanje ovog drugog. Kunići se mogu slagati/tolerirati s kućnim ljubimcima različitih vrsta, ali prije upoznavanja kunića sa psom, važno je razumjeti da su psi po prirodi grabežljivci, a kunići plijen. To znači da upoznavanje može potrajati dulje od očekivanog i da nema jamstva hoće li uspjeti. Preporučljivo je dobro razmisliti prije nego što uvedete kunića ili psa u svoj dom. U vašem je najboljem interesu, a posebno u najboljem interesu životinja da poznajete pasminu psa s kojom se upoznajete. Postoje određene pasmine pasa koje imaju jak plijenski nagon. To znači da su u svojoj prirodi vrlo motivirani za lov i/ili napad na male životinje, čak i ako je ta životinja iste vrste. Primjerice, rodezijski gonič, hrtovi i irski vučji hrtovi – pasmine su pasa koje imaju povećan plijenski nagon (instinkt lova i hvatanja hrane koji potječe iz njihove prošlosti kao lovaca).
Male životinje koje se brzo kreću, razljutit će psa s „visokim plijenskim nagonom” u roku od nekoliko sekundi, a psu s visokim plijenskim nagonom, puno je teže obuzdati svoje ponašanje potjere ili se oduprijeti instinktu.
Cilj upoznavanja kunića i psa trebao bi biti postizanje samopouzdanja kod kunića, dok pas mora naučiti kontrolirati svoj urođeni predatorski instinkt. Psi su grabežljivci kojima je prirodno da hvataju plijen kako bi preživjeli, stoga vas molimo da grabežljivce nikada ne ostavite same s plijenom, bez obzira na to koliko vam djeluju umiljato. Samo zato što grabežljivac i plijen naizgled mirno sjede zajedno, ne znači da kunić nije u smrtnom strahu i izložen stalnom stresu, a da grabežljivac ne misli „ovo bi mogao biti ukusan obrok”. Bitno je zapamtiti da je kuniću najbolji siguran prijatelj jedino drugi kunić. Međutim, to ne znači da kunić i pas ne mogu živjeti u zajedničkom suživotu uz međusobnu toleranciju; samo ih treba oprezno upoznavati i navikavati jedno na drugo. 
Upoznavanje psa i kunića treba ići postupno, pogotovo zato što su kunići psima/grabežljivcima prirodna lovina. Ako budete neoprezni, iznenadni je napad vrlo teško zaustaviti. Također, ako vaš pas inače voli „loviti”, najvjerojatnije je da ih nikada nećete moći ostaviti same. Osim ako od samog početka ne pokažu naklonost jedno prema drugome, a potrebno je uložiti dosta vremena i truda da bi takvo prijateljstvo funkcioniralo. Ako psa uvedete u prostor u kojem se kunić nastanio, kunić će braniti teritorij od upada, pa će se vjerojatno suprotstaviti psu, a neće pobjeći. Najbolje je upoznavanje obaviti na neutralnom terenu gdje pas i kunić nisu boravili ili nisu često boravili, kako bi se potreba za teritorijalnošću svela na minimum.
Kunića ogradite, kako biste ga osigurali od napada, unutar ograde postavite mu neku kućicu u koju će se moći sakriti. Ostavite kunića u tom prostoru oko sat i pol ili više (kako bi se prilagodio prostoru), prije nego što uvedete psa u prostor. Ako kunić pokazuje znakove stresa, odgodite proces upoznavanja za dan ili dva. Znakovi da je kunić pod stresom uključuju: grizenje rešetki ograde/kaveza, pretjerano čišćenje krzna, promijenjeno ponašanje pri hranjenju ili obavljanju nužde. Prije ulaska u prostor osigurajte psa uzicom pričvršćenom za ogrlicu. Zamolite člana obitelji ili prijatelja da vam pomogne držati psa; dodatni par ruku i očiju bit će koristan ako se pokaže potreba. Kunića unaprijed treba smjestiti u zaštićeni prostor ograđen žicom koji je na u neutralnom prostoru. Polako uvedite psa u prostor i dopustite mu da istraži kunića – vizualno i njuhom, preko žice. Nemojte raditi nagle pokrete, niti im dopustiti prebrz pristup. Nemojte upoznavati psa i kunića na brzinu, upoznavanje treba teći polako i strpljivo.
Upoznavanje se može obaviti i bez čvrstih prepreka (bez ograda ili kaveza). Iako je potreban znatan oprez, kunića i psa možete sresti bez kaveza, međutim, pas mora biti čvrsto osiguran i spriječen da samostalno komunicira s kunićem. Ova postavka je zamišljena tako da kunić ima slobodu izbora interakcije sa psom, te da se može odmaknuti ili u potpunosti izbjeći komunikaciju. Promatrajte kunića tražeći znakove stresa ili nelagode. Ako kunić udara nogama, teško diše ili pokušava pobjeći, uklonite psa iz sobe i pustite kunića da se smiri. Imajte na umu sljedeće: ako se kunić potpuno prestane kretati, ako se sklupča i „smrzne” – takvo stanje može ukazivati na nevoljkost, odbijanje interakcije ili prihvaćanja interakcije sa psom. Kunićev prirodni instinkt im nalaže da se ukipe ili prave mrtvi kada su u opasnosti, u nadi da ih na taj način grabežljivac neće uočiti, te će nastaviti svojim putem. Ako kunić ispušta zvukove nalik „krikovima”, odmah prekinite druženje jer se kunići glasaju samo kada su u smrtnom strahu („pred smrt”), a takva vrsta kunića nikad neće moći boraviti u blizini psa. Ne vrijedi riskirati, takav ishod može rezultirati smrću kunića.
Isto tako, pazite da pas nije pod stresom ili da nije previše uzbuđen. Ako primijetite bilo koje od ovih ponašanja kod psa, odgodite upoznavanje dok se pas ne smiri. Pratite ih. Ni pod kojim okolnostima kunić i pas ne smiju ostati zajedno bez nadzora dok se ne utvrdi može li jedno od njih nauditi drugom, uplašiti ih ili uzrokovati pretjerani stres drugome. Neka etape upoznavanja budu kratke. Nemojte iskušavati sreću dopuštajući da razdoblje upoznavanja postane predugo. Neka faze upoznavanja budu kratke; ne dulje od 10 minuta. Dulje međusobno izlaganje povećat će mogućnost da se pas previše uzbudi ili da se kunić počne bojati, te mu se razina stresa poveća.
Vježbajte rutinu. Vaši se ljubimci možda neće odmah slagati, i to je u redu. Vježbajte međusobno upoznavanje dok ne postane rutina. S vremenom će se vaši ljubimci naviknuti, vidjeti i mirisati jedno drugo.
Koristite odvojena mjesta za hranjenje. Najbolje je odvojiti psa i kunića tijekom obroka ili kada/ako je hrana u blizini. Povećana razina stresa ili pretjerano uzbuđenje mogu biti ometajući i nametljivi tijekom jela. Nakon kraćih etapa upoznavanja, dozvolite psu da se približi kuniću i pohvalite svaki njegov nježan, istraživački pokret: „dobar pas, miran pas, polako“. Ako postane uznemiren i agresivan, recite mu „ne, nazad, ostavi i sl.”, lagano zategnite, pa opustite povodac i naredite mu da sjedne. Ponavljajte to u određenim vremenskim intervalima, dok se pas potpuno ne privikne na pridošlicu. Pripremite psu neke omiljene poslastice kako biste mogli nagraditi svaki njegov dobar potez. Nemojte ga previše grditi – želite da kunića počne povezivati s pozitivnim stvarima. Kada kunića prvi put izvadite iz ograđenog prostora u prisustvu psa, držite ga u rukama i dozvolite psu da mu se približi. Konačan je uspjeh kada pas može mirno ležati dok se kunić slobodno kreće izvan prostora. Ponekad će kunić strpljivo ležati dok ga pas nije cijelog „oprao” jezikom. Kad mu dosadi, jednostavno će se ustati i odskakutati. Česta su i međusobna prijateljska guranja njuškama.
No nikad nemojte dozvoliti da pas lovi kunića, jer to nije način igre koji odgovara kuniću, već ga stavlja u visoko stanje stresa, iako to nama ne izgleda tako. Preskakivanje kunića dok ga pas prati ili zalijetanje u psa, također nije igra za kunića, nego teritorijalno ponašanje u kojem se pokušava otjerati psa sa svojeg teritorija. Radi se o kuniću koji je vođa čopora (dominantni kunić). Za takve kuniće rijetki su psi koji mogu pokazati dovoljnu toleranciju. Njihove prostore obavezno odvojite i ogradite. Dominantni kunići izrazito štite svoj teritorij (npr. svoj ograđeni prostor) i ne toleriraju ulazak. Nepoštivanje granica često završava naglim zalijetanjem i ugrizima od strane kunića. Stoga, psa naučite da zaobilazi ograđeni prostor i da ne ulazi u kunićev teritorij.
Vrijeme upoznavanja može biti različito, u rasponu od nekoliko dana, do nekoliko tjedana. Sve ovisi o karakterima obje životinje i, naravno, o vašem strpljenju i umijeću. Ipak, nije ih preporučljivo ostavljati same bez vašeg nadzora.
Mnogi misle da je najbolji način nabava šteneta, ali to nije točno jer je igra kunića potpuno različita od igre psa, što može uzrokovati velike i trajne frustracije kod vašeg kunića. Ono što je za psa igra, za kunića je prijetnja ili opasnost, i obrnuto. Ponašanja su im potpuno različita.
Dobitna kombinacija i pravila ne postoje, uspjet će eventualno kombinacije s mirnijom i tolerantnijim psom, što će kunićima dati prostora da ipak oni budu „glavni” i dominantni (ili barem da dobiju taj osjećaj).
Suživot različitih životinjskih vrsta u jednom domu je moguć, ali od vlasnika zahtijeva mnogo predanosti i odgojnih mjera.
