Kunići u prirodi predstavljaju plijen drugim predatorima i vaše ruke koje se spuštaju i grabe ih mogu se činiti kao prijetnja. Normalna reakcija je strah, stoga treba vremena i puno strpljenja da nauče i shvate kako ih ne želite povrijediti. Kuniće podižite samo kada je to nužno (stavljanje u transporter, rezanje noktiju, kućni pregled, davanje terapije ili sl.)!
Važno je napomenuti da se kunići ne boje visine kao takve, vole se penjati i boraviti na povišenom (kauč, ormarić i sl.) kada sami odaberu tu lokaciju i sami se popnu. Strah izaziva nagla i nenadana promjena visine na koju nisu bili spremni.
NIKADA ih ne smijete podignuti za uši, noge ili krzno! Ovi načini mogu rezultirati ozbiljnim povredama vašeg ljubimca. Ako ne možete nositi kunića bez da on skače u vašim rukama i panično pokušava pobjeći – koristite transporter!
Kada podižete kunića koristite obje ruke, jednom pridržavajući prsa, a drugom guzu.
Ako je kunić dovoljno mali, možete pridržavati prsa, a palac te ruke staviti preko njegovih leđa radi sigurnijeg stiska. Držite glavu kunića malo više nego guzu koju lagano stisnite.
Na ovaj način prenosite kunića samo na kratkim relacijama od njegove nastambe do transportera i sl. Za duže relacije prislonite ga na tijelo radi sigurnijeg držanja ili ga nosite u transporteru. Postoji nekoliko načina nošenja kunića. Koristite način u kojemu se kunić osjeća ugodno, a vi sigurno.
Prvi položaj je najprimjereniji za male kuniće. Držite kunića tako da se sa sve četiri šape naslanja na vaša prsa. Jednom mu rukom pridržavajte guzu prislanjajući je uz tijelo kako biste izbjegli ritanje, a drugu položite na ramena i leđa kunića. Palcem pridržavajte prednje šape kako biste spriječili pokušaj bijega preko vašeg ramena.
Drugi položaj je kao zagrljaj kojim pridržavate kunića na prsima.
Držite ga bočno sa stražnjim šapama naslonjenima na vaš kuk. Glava kunića okrenuta je prema suprotnom ramenu. Jednom rukom obgrlite kunića oko tijela pridržavajući mu prsa prstima s palcem na leđima. Drugom rukom mu pridržavajte guzu naslonjenu na tijelo s lagano pritisnutim šapama kako se ne bi mogao ritati. Probajte vježbati s jastukom dok ne nađete najugodniji i najsigurniji položaj. Mnogi su kunići nervozni kada ih se podiže. Vremenom i uz puno truda naučiti ćete ih da se osjećaju ugodnije i da se više toliko ne boje.
Polako ga privikavajte na podizanje. Sjednite kraj njega, tepajte mu i lagano ga gladite, ponudite mu i kakvu poslasticu koju posebno voli. Kada je kunić opušten i sretan lagano ga dignite (ruka ispod prsa) tako da mu samo prednje šape dignete s poda, lagano ga spustite i ponudite nagradu. Svežanj zelenog (ako je kunić stariji od 5 mjeseci!) dobro će mu odvratiti pažnju. Dodajte i drugu ruku, primite ga za guzu, ali i dalje dižite samo prednji dio.
Lagano ga privikavajte, s vremenom možete početi dizati stražnji dio, ali tako da mu šapice dodiruju pod. Ponavljajte dok kuniću ne dosadi. Polako povećavajte visinu na koju ga dižete. Ovaj period može potrajati i nekoliko tjedana, svaki dan pomalo.
U sljedećoj fazi ga privikavajte na pokret. Sjednite do njega i podignite ga u krilo ili ga preselite na drugo mjesto na podu. Postepeno produžavajte vrijeme u zraku i visinu. Dozvolite kuniću neka se privikne na novo iskustvo.
Kada spuštate kunića, ne dozvolite mu da skoči iz vaših ruku jer su moguće povrede. Držite ga čvrsto sve dok mu šape nisu na podu i onda ga lagano pustite. Osnovno je strpljenje i vježba, s vremenom ćete uhvatiti grif kako podizati i nositi kunića bez problema.
Prilikom vožnje u automobilu, zbog svoje sigurnosti i sigurnosti putnika u automobilu, kunić obavezno mora biti u transporteru. Nažalost nesreće se događaju i prijevoz kunića u rukama vlasnika ili na sjedalu (podu) automobila dodatno ugrožava i život kunića i ostale putnike. Preporučamo da se kunić prenaša u transporteru i u svim situacijama kada postoji mogućnost od pada, povrede, bijega ili ugroze neke vrste.
