Predrasuda o tome da kunići smrde posljedica su isključivo loše brige (tj. nebrige) koja je često prisutna kod uzgajivača kunića zbog njihovog mesa, gdje ih često živi previše na premalom prostoru uz minimalnu brigu oko njihove higijene. Međutim, ukoliko kunića držite u „humanim“ uvjetima, imat ćete životinju koja je čišća čak i od mačaka.
Kunići nemaju nikakav miris, tj. ne onaj koji bi ljudski nos mogao osjetiti. Velik dio vremena kunići provode u pažljivom čišćenju svog krzna. Stoga nema potrebe za dodatnim kupanjem kunića, štoviše ono se ne preporučuje! Osim što su izrazito čisti sami po sebi (ako nisu, to je isključivo posljedica nepažljive i loše brige vlasnika oko higijene njihove nastambe!), kupanje im predstavlja pravu malu torturu.
Promjena dlake/linjanje
Kunići se linjaju nekoliko puta godišnje (u pravilu svaka tri mjeseca), a dvaput godišnje imaju i „veliko linjanje“. Preporučljivo je da ih se u tim periodima četka kako ne bi prilikom čišćenja progutali previše svojih dlaka. Za razliku od mačaka, kunići ne mogu povraćati tzv. hairballs, pa previše progutane dlake može dovesti do ozbiljnih problema u probavnom traktu. (detaljnije u poglavlju Zdravlje kunića>…)
Obavljanje nužde
Po pitanju navika kunića oko obavljanja nužde zapravo nema velikih problema. Kunići su uredne životinje kojima je urođeno da svoje potrebe obavljaju na jednom mjestu. Prilično ih je jednostavno „dresirati“ i obično izabiru kuteve gdje će obavljati nuždu. U pravilu stariji kunići brže uče od onih koji su još vrlo mladi, ali neka vas to ne zabrinjava jer će i mladi kunić od nekoliko tjedana brzo stvoriti navike.
Za WC je najbolje odabrati posebnu posudu (plitku, plastičnu kadicu) u koju može obavljati nuždu, bez obzira nalazi li se u nastambi ili je cijelo vrijeme slobodan. Veličina posude naravno ovisi o veličini kunića. Za patuljastu pasminu izaberite pravokutni mačiji wc jer u njega, uz pelete, mora stati i veća količina sijena kako bi bila lako dostupna kuniću. I posudi za wc kunić se mora moći okrenuti za 360 stupnjeva. Važno je napomenuti da kunić obavlja nuždu dok jede, tako da sa jedne strane sijeno ulazi, a s druge strane kuglice izlaze. Ako kunić pretežito boravi u nastambi, stavite je na mjesto koje njemu najviše odgovara, tj. tamo gdje se prvi puta pomokri. Ako kunić nema vlastitu nastambu i/ili je cijelo vrijeme slobodan, posudu za nuždu postavite u ugao prostorije ili u više njih, gdje najčešće boravi, npr. kuhinja i dnevni boravak. Iako se balkon može činiti kao dobro mjesto za WC, ipak nije dobro rješenje niti za zimsko vrijeme, kada nagle promjene temperature mogu dovesti zdravstvenih problema poput prehlade ili upale pluća, niti za ljetno vrijeme kada je lako dostupan muhama. Stoga, ne preporučamo postavljanje posude za wc na balkon.
Kao podloga koju ćete staviti u WC najbolje su se pokazali peleti za loženje. Jako dobro upijaju mokraću te kunićima neće biti mokro pod guzom (što izrazito ne vole), a osim toga ne osjeti se miris. Možete ih također kupiti u pet shopovima, ali jednako dobro će poslužiti i obični drvni peleti za ogrjev (bitno su jeftiniji od specijalnih pakiranja koje možete naći u pet shopovima, a jednako su dobri). Preporučljivo je uzeti svjetlije pelete, tj. od svjetlijeg drveta, pokazalo se da oni bolje upijaju od tamnijih. Sijeno nije preporučljivo stavljati kao podlogu u WC, jer osim što služi kao hrana pa ga je šteta tako upropastiti, ne upija mokraču- sijeno na koje se kunić pomokrio ima jako neugodan miris.U pet shopovima mogu se naći i posebni pijesci tj. stelje za kuniće koje je najbolje izbjegavati, skupi su i praše. Za mekoću, preko peleta, možete koristiti i celulozu, odnosno stelju od papira. Kunići provode puno vremena u posudi za wc gdje grickaju sijeno, obavljaju nuždu ili odmaraju.
Mokraća može biti tamnonarančastu boje i često je neugodna mirisa. Ako se i dogodi nezgoda izvan posude za nuždu, mirisi se najbolje uklanjaju običnim alkoholnim octom. Izmet čine suhe kuglice nešto veće od zrna papra (veličina naravno ovisi o veličini kunića). Njima se često služe i za obilježavanje svog teritorija, pa će ih u početku biti i na “nepredviđenim” svoje nastambe ili posude za nuždu). Međutim, to zapravo ne predstavlja veliki problem jer se kuglice lako pokupe metlicom i lopaticom, te ne ostavljaju nikakvog traga ili mirisa.
Kunić će možda obaviti nuždu i na nekom njemu izuzetno važnom mjestu kojega želi obilježiti, npr. na kauču ili na dijelu kauča gdje njegovi vlasnici najčešće sjede. Možda je to mala cijena koju treba platiti za sva zadovoljstva koje vam zeko može pružiti.
Koprofagija
Primijetit ćete da ponekad Vaš kunić jede svoj izmet. To je sasvim normalna pojava kod kunića i ne morate se zabrinjavati. Prilikom primarnog procesa probave u fecesu kunića ostaje i do 60% neiskorištenih vitamina B-kompleksa i nekih bakterija važnih za njihovu pravilnu probavu. Ponovnim konzumiranjem svog izmeta kunić nadoknađuje ono što je u prvom ciklusu propustio. Takav izmet je nešto mekši od uobičajenog, a mogu biti i male grozdaste nakupine kuglica koje su i nešto neugodnijeg mirisa. U pravilu ih kunić konzumira 4-5 sati nakon jela.
Učenje na wc
S učenjem na wc je najbolje početi malim koracima. Iako planirate držati svog kunića cijelo vrijeme slobodnim, s nekim kunićima prije kastracije treba početi s nekom vrstom ograničenog prostora i posudom za nuždu u njemu, te još jednom ili dvije izvan nastambe. Povremeno ga puštajte van i kako se bude navikavao na posudice, omogućavajte mu sve više i više slobodnog prostora za kretanje. Ako mokri u kutu nastambe u kojem se ne nalazi posuda, posudu premjestite u taj dio. U početku ga pažljivo promatrajte kad je izvan nastambe. Ako ode u kut sobe gdje nema posude i ako zauzme “karakterističnu” pozu s podignutim repom, pljesnite rukama uz povik “Ne!”. Nježno ga pogurajte prema nastambi ili posudi u sobi, ali na takav način da on to ne shvati kao kaznu. U početku im možete stavljati malo sijena u posudu za nuždu kako bi im bila primamljivija (ali ne previše jer sijeno na koje se kunić pomokri ima jako neugodan miris!).
Nakon što prvi puta upotrijebi posudu, pohvalite ga i dajte mu neku omiljenu poslasticu. Ako je potrebno, postavite više posuda. Kako se bude privikavao, možete smanjivati njihov broj. Ako i dalje bude mokrio na mjestu gdje nema posude, budite spremni na kompromis i postavite je na to mjesto.
Kako bi što prije naučili gdje im je WC, možete skupiti kuglice koje su ostavili na nekom drugom mjestu i staviti ih u posudu za nuždu tj. na mjesto gdje želite da obavljaju nuždu. Možete staviti i staru krpu u nastambu i kada se na njoj pomokre, premjestite je u posudu za nuždu izvan nastambe. Ako često mokre na nekom, Vama izuzetno nezgodnom mjestu (npr. na kauču), opet možete pokušati s krpom iz nastambe koju zajedno s posudom za nuždu postavite na to mjesto, pa makar to bio i kauč. Velika je vjerojatnost da će se pomokriti baš u tu posudicu na kauču, te ju nakon toga možete premjestiti na Vama prikladnije mjesto.
Sve su to metode vezane uz njihovu potrebu za obilježavanjem teritorija i uz malo truda, svaki bi kunić brzo trebao shvatiti koje je pravo mjesto za obavljanje nužde. Ipak, neki kunići će i dalje povremeno nešto obilježiti, ali s takvim problemima (izazovima) susreću se i vlasnici ostalih kućnih ljubimaca, poput pasa ili mačaka.
Čišćenje i dezinfekcija
Posude za nuždu potrebno je redovito čistiti: najmanje jednom dnevno. Kunići su vrlo čiste životinje i neočišćena posuda će ih odbijati! Dovoljno je samo pokupiti dio na koji se kunić pomokrio i zamijeniti ga novom steljom, te maknuti kuglice. Ipak povremeno je potrebno napraviti veliko čišćenje nastambe. Iako se u trgovinama s opremom za kućne ljubimce mogu kupiti posebna dezinfekcijska sredstva, nastambu i posudu za nuždu možete čistiti i samo toplom vodom. Budući da su kunići čiste životinje, onda zapravo niti nema puno posla oko same dezinfekcije njihovog prostora, osim prašine i dlaka koje se mogu nakupiti. Za čišćenje posude za nuždu, u kojoj često mogu ostati tvrdokorne mrlje od mokraće, jednostavno je i dobro sredstvo alkoholni ocat ili limunska kiselina pomiješani s toplom vodom. Nakon što sredstvo (alkoholni ocat ili limunsku kiselinu) ostavite da djeluje cca 10ak minuta, dobro isperite posudu vodom i posušite. Ništa zahtjevnije od toga nije potrebno, a svakako izbjegavajte teška sredstva za dezinfekciju kao što su primjerice Sanitar ili Domestos.
