Zamislite situaciju: bezbrižno se igrajte i družite s obitelji i prijateljima. Odjednom stiže div visok 30 metara, grabi vas rukom, nešto mu grmi iz velike rupe na licu i odnosi vas. Hvata vas potpuna panika. Nekakva neman ugrabila vas je iz jedine okoline koju poznajete, nema više mame, tate, ostatka obitelji i prijatelja. Sve čudno miriše, ni hrana nije ista. Ništa vam nije jasno, strah vas je, ali nema nikoga od poznatih da vas utješi. Div proizvodi neke zvukove, ništa ne razumije. Ceri se keseći zube i odmahuje glavom. Odjednom se nađete u malenom akvariju po čijem staklu kuckaju drugi divovi, velika je buka i– vi ste i dalje u panici. Srećom, na drugom kraju akvarija ugledajte nekoga koga prepoznajete jer je isti kao vi, nekoga tko vas razumije, zajedno se skutrite i tješite. A onda vas jedan div uzme. Ako imate veliku sreću, uzmete i svog novog prijatelja, stavi vas u kutiju i kasnije smjestite u čudnu nastambu. Sve miriše strano i ne znaš gdje ste. Ali s vremenom postane malo lakše, zajedno ste i dalje, hrana miriše poznato, ima sijena koje jako volite i nitko vas više ne dira. Zastrašujuće? E pa, tako se nekako osjeća beba kunić kada ju istrgnu iz legla i pošalju u trgovinu.
Znatno je gora opcija ako kunić, ili čak beba kunić, završi na cesti, u nekom parku ili na livadi – tamo vrebaju neprijatelji i rijetki su oni koji prežive.
Put od poznatog okruženja gdje je došao na svijet i proveo prvih osam tjedana života, preko trgovine pa sve do vaše kuće jako je stresan za kuniće. Malo je lakše ako cijeli taj stres, paniku i nepoznatu prebrode u paru. Za kunića je život u paru, naročito od početka života, neprocjenjiv. Svu istinitost te tvrdnje možete potpuno shvatiti tek kada postanete njihov ponosan vlasnik. Valja samo prebroditi period spolne zrelosti, kada ih treba odvojiti, i kastraciju i sterilizaciju, nakon čega mogu opet nesmetano biti zajedno.
Prvi dani u novom domu mogu biti jako stresni i za vas i za kunića. Ti prvi dani predstavljaju temelj njegova osjećaja sigurnosti u daljnjem životu te ih je kuniću potrebno što više olakšati. Bitno je ništa ne forsirati!
Kada dođete kući s novim kunićem ili parom kunića, stavite ih u već pripremljenu nastambu u kojoj će boraviti i koja će biti njihova baza i utočište. Najbolje ih je za početak ostaviti na miru da se oporave od transporta. Osigurajte im hranu (najbolje istu vrstu koju su do sada jeli), sijeno i vodu te stelju za WC. Bit će im potrebno neko vrijeme da se smire i prilagode prije nego krenu s upoznavanjem novog terena.
Prva dva do tri dana ostavite ih u nastambi da upoznaju svoj novi prostor, organiziraju raspored i da se malo opuste. Razmjestit ćete stvari kako vam odgovaraju i odabrati mjesto za obavljanje potreba. Iako je teško suzdržavati se od maženja nove, drage životinje, nemojte ih previše natezati, dizati, povlačiti po rukama i pokazivati susjedima i prijateljima.
Vrijeme prevedeno izvan nastambe ograničite barem prvih par dana da shvate gdje je njihov teritorij. Bilo bi idealno kada bi nakon tog prijelaznog razdoblja mogli i dalje biti stalno slobodni, ako već nisu u cijelom stanju, onda barem u jednom njegovom dijelu. Nakon dva-tri dana počnite ih više puštati van u kontrolirani prostor. Nemojte ih na silu čupati iz nastambe već ih pustite da ju napuste kada to njima odgovara. Dopustite im da sami istražuju i nemojte ih naglo dizati ili spuštati. Kad se malo opuste i krenu u istraživanje po stanju, započinje trljanje bradom jer cjelokupan teritorij valja odmah obilježiti i prisvojiti. Pustite ih da trčkaraju i da sami dođu do vas. Ukoliko su u kući djeca, za početak im ograničite pristup i detaljno ih uputite kako da se odnose prema njima. Dajte im vremena da vas upoznaju i da ih upoznate jer ovo je tek početak vašeg dugog i prekrasnog druženja.