PONAŠANJE KUNIĆA

Ljudi koji nisu imali iskustva s kunićima ne mogu ni pretpostaviti sve nijanse njihove komunikacije i interakcije s osobama i životinjama kućanstva u kojem žive. Pravilan početak druženja i postavljanje sigurnih temelja komunikacije preduvjet su za sretan, siguran i dug život kunića. Dolazak u novi dom u pravilu je popraćen stresom. Transport, odvajanje od majke i grupe u kojoj se rodio, gubitak poznatog i sigurnog terena i boravak u nekom od dućana sigurno ne pomažu te će preplašiti i najhrabrije. Kako uspješno prebroditi taj osjetljivi period i kako pravilno započeti druženje s vašom malom, krznenom lopticom pogledajte u dijelu Dolazak kunića u kuću.

Kunići su izuzetno društvena bića, koja u prirodi uvijek žive u grupama i idealno bi bilo kad bi život pod vašim krovom, proveli u društvu bar još jednog kunića Sreća kunića koji vrijeme provodi u društvu nemjerljiva je i neprocjenjiva.

Bilo bi idealno kada bi svaki novi vlasnik bio u mogućnosti uzeti par kunića, najbolje curu i dečka, koji bi uz pravovremenu kastraciju i sterilizaciju zajedno puno lakše prebrodili sve probleme prilagodbe i proveli jedan sretan i ispunjen zajednički život. O svim prednostima ove kombinacije, ali i o kombinacijama s drugim vrstama pročitajte u dijelu Suživot dva ili više kunića, te Suživot kunića i drugih kućnih ljubimaca.

Opće je prihvaćeno mišljenje da su oni mirne, plašljive životinje koje samo sjede u kavezu i nešto grickaju. Stvarnost je potpuno drugačija. Kunići su vrlo društvena, umiljata, zaigrana i inteligentna bića, ako imate par doživljaj je udvostručen. Veći dio dana i noći provode u spavanju ili dremuckanju, ali uvijek imaju vremena za igru, maženje i nestašluke. Najzaigraniji su predvečer i navečer, te im tada svakako treba omogućiti slobodno kretanje osobito ako su tijekom dana zatvoreni u kavezu. Bilo bi idealno kada bi cijeli dan bili slobodno pušteni ali to, nažalost, nije uvijek moguće. Vole kada ih se dira i mazi i ponekad znaju biti vrlo uporni ako nisu dobili svoju dnevnu porciju nježnosti (guranje njuškice pod vašu ruku je najočitiji znak).

Kao i sva druga živa bića i kunići imaju potrebu za komuniciranjem. Ono se, naravno, odvija bez riječi, ali njihov je govor tijela izrazito razvijen i kada ga upoznate točno ćete znati što vas kunić želi. Npr. ako se "otima" dok ga pokušavate uzeti u ruke, to je očiti znak da mu se u tom trenutku to ne sviđa. Rašireno je mišljenje da kuniće ne boli ako ih se podiže hvatajući ih za uši ili kožu iza vrata. To nije točno. Pravilan način je taj da ih sa jednom rukom obuhvatite oko donjeg dijela leđa (guze), a sa drugom ispod prsa. Brzo ih podignite i čvrsto prislonite na svoja prsa. To će im dati oslonac, jer postaju nervozni ako im šapice slobodno vise u zraku. Oni se u pravilu boje visine, tako da će sakrivati glavicu pod vašu ruku dok ih budete nosili. Jedino će se kunić koji vam potpuno vjeruje i koji je naučen na nošenje od samog početka, opušteno dati nositi i zainteresirano će gledati oko sebe. Ako želite kunića koji će vam skakati u krilo dok čitate knjigu ili gledate televiziju, naučite ga da vam može vjerovati. Nemojte ga podizati protiv njegove volje i forsirati u nečemu što ne želi. Radije se spustite na pod i pridružite mu se u igri Oči u oči. Vole kada ih se gladi po leđima, po glavici i obrazima, oko ušiju, kad ga trljate po nosiću. Kada je raspoložen za maženje i ugodno namješten u stanju je satima ležati i uživati. Ako vam pažnja odluta, pa ga na trenutak zanemarite ponekad zna i zagrepsti ili vas gurnuti njuškicom. On vas ne želi ozlijediti, nego vas samo pokušava podsjetiti da postoji i da nastavite sa započetim "poslom". Izmislite razne igrice kojima se možete zajedno zabavljati. Ponekad će vam i on sam pokazati što bi želio raditi ili će jednostavno trčati i veselo plesati zeco-ples. Jedna od omiljenih igara im je igra "lovice", a igra se tako da vi trčite po stanu, a oni vas u stopu prate ili vi njih lovite a oni kao pokušavaju pobjeći, cijelo vrijeme budno pazeći da ste im na oku i da se još igrate. Siguran i zaigran kunić, opušten i sretan u svom domu uz zeco-ples vam iskazuje svoju ljubav i privrženost.

Što se tiče tjelesnih karakteristika, sluh im je izuzetno dobar. Nemaju bez razloga tako velike uši. Mogu ih okretati u svim smjerovima (osim ovnolike pasmine koja je tu malo ograničena), a osim toga, mogu pomicati jedno uho neovisno o drugome i tako istovremeno primati zvukove iz dva različita smjera. Uši im služe kao radar pomoću kojeg primaju veliku količinu informacija iz svijeta koji ih okružuje, ali i kao pokazatelj raspoloženja i namjera. Čak i dok spavaju "radari" ostaju uključeni. Velike oči, smještene sa strane, omogućavaju im vidokrug od skoro 360 stupnjeva. Udaljene objekte vide oštro (u prirodi pomoć pri uočavanju grabežljivaca), dok one koji su im vrlo blizu ne vide baš najjasnije. Imaju tzv. slijepu točku ispred nosa i zbog nje ponekad ne vide komadić hrane koji im se nalazi ravno pred nosom. Vide bolje od nas pri slabom svjetlu, a boje, najvjerojatnije, ne raspoznaju. Njuh im je izuzetno osjetljiv, a nosnice su gotovo stalno u pokretu (oko 20-120 puta u minuti), no kada su potpuno opušteni mogu se i potpuno smiriti. Njuh je među kunićima glavni oblik komunikacije. Iz njega razaznaju dob, spol, društveni i reproduktivni status druge jedinke. On im pomaže i pri prepoznavanju ljudi. Dugačkim brkovima i obrvama služe se pri istraživanju stvari koje im se nalaze pred njuškicom, kao i pri snalaženju u mraku. Rex kunići koji imaju male brkove i obrve tu su malo zakinuti, ali imaju druge načine otkrivanja svijeta oko sebe. Cijelo tijelo im je vrlo osjetljivo na dodir i nikad se ni u kom slučaju ne smiju udariti. Što se okusa tiče, to im nije jača strana. Iako mogu raspoznati različite okuse i razviti sklonosti prema određenoj vrsti hrane, nisu u stanju razlikovati otrovne biljke ili stvari od onih koji su pogodni za ishranu. Zbog toga će pojesti gotovo sve što im servirate, pa je vaša odgovornost za njihovu pravilnu prehranu time veća. Kombinacijom pokreta, poza, njuškanja i reakcija razvili su sofisticirani način komunikacije koju, uz malo truda, možete naučiti te na taj način bolje razumjeti što vam novi član obitelji želi reći. U tome vam može pomoći naš Mali rječnik govora tijela.

Kunićima je grickanje urođena potreba i predstavlja im pravo zadovoljstvo. Ako im ne omogućite dovoljno igračaka i grančica za grickanje najvjerojatnije da će se na udaru naći vaš namještaj, kablovi ili neki drugi dio stana. Vlastite želje i prohtjevi su im obično na prvom mjestu i potrebno ih je dovoljno zaokupiti da ne stignu razmišljati o onome što ne smiju. Vole rušiti razne stvari i sve što se može gurnuti, srušiti, pomaknuti ili odgurati jako je interesantno. Mogu biti i prilično tvrdoglavi. Ponekad ih ništa ne može zaustaviti da naprave ono što su naumili. Jako dobro znaju što smiju a što ne, ali to elegantno zaborave kad god im odgovara. U stanju su se pritajiti i nekoliko sati dok vi ne zaboravite da se nešto događa i polako se odšuljati na mjesto zloćina da završe ono što su počeli npr. oljušte tu groznu tapetu sa zida. Znaju biti i lukavi. Tako će poneki kunić strpljivo čekati da na tren izađete iz prostorije, a onda napraviti ono što zna da ne smije - skočiti na element na kojem stoji televizor, jer sa iza njega krije baš onaj kabl koji mu već duže vrijeme ne da mira i koji kao da je stvoren da ga se pregrize. Kada se vratite u sobu, kunić će biti na svom mjestu sa blaženim izrazom lica. No, nije primijetio da baš tog dana niste obrisali prašinu i da ste ga uhvatili na djelu. Ljutnja tu ništa ne pomaže, jer će njegova reakcija najvjerojatnije biti: "Tko, ja? Pa zar ti ja tako izgledam?". Ako ga, pak, uhvatite u trenutku nedjela, brzinom munje će doskakutati u neko sklonište, baciti se na bok i praviti se kao da se to njega uopće ne tiče. Da bi se spriječili ovakvi incidenti potrebno ih je zaokupiti i osigurati im veliki broj igračaka i drugih (sigurnih) zanimacija te osigurati kablove i ostale opasne stvari da se ne bi ozlijedili. Više o tome možete pročitati u dijelu Igračke i mentalni razvoj.

Neki kunići mogu biti i agresivni, a ponekad čak i ugristi. Takvo ponašanje im nije urođeno, nego je rezultat neprimjerenog postupanja. Najčešće će agresivni biti oni kunići koji najveći dio vremena provode zatvoreni u kavezu, emocionalno zapostavljeni i s vrlo malo kontakta s ljudima ili oni koji su doživjeli neku traumu ili bili zlostavljani. Prerano odvajanje od majke i grupe također može biti jedan od uzroka agresivnosti jer beba kunić neće steći potrebno samopouzdanje i sigurnosti te može otići u krajnost - postati ekstremno plašljiva ili agresivna. Da bi se to spriječilo, potrebno je izabrati kunića koji je pravilno odvojen od majke i grupe (s minimalno 8 tjedana) te ga od malih nogu što više držati u rukama ili krilu i iskazivati mu ljubav i nježnost. Problematika agresivnih kuniće pobliže je opisana u dijelu Agresivni kunić - što napraviti.

Kao i sve druge životinje, različiti kunići imaju različit karakter. Neki vole da ih se dira, nosi i gladi, a neki ne. To ne znači da su ovi drugi neprijateljski raspoloženi. Neki će biti razigrani, drugi će više vremena provoditi u dremuckanju i izležavanju. Ali jedno je sigurno, na pruženu ljubav i pažnju, kunić će jednako uzvratiti. Da biste stekli njihovo povjerenje, izlazite u susret njihovim potrebama, budite strpljivi i nježni u obraćanju i vidjet ćete da će se isplatiti. Naravno, najlojalniji su "ruci koja ih hrani", no prijateljstvo će iskazivati i ostalim ukućanima, a ponekad i strancima. Pošto su pomalo plaha i osjetljiva bića, pokazivanje naklonosti možda nije tako očito kao kod pasa ili mačaka, ali kad naučite čitati znakove otvoriti će vam se cijeli novi svijet komunikacije.