ZDRAVLJE

Problemi sa zubićima i čeljusti

Odrastao kunić ima ukupno 28 zubića. Od toga 6 sjekutića (gore 2 para, jedan neposredno iza drugog i dolje 1 par) i 22 kutnjaka. Između sjekutića i kutnjaka postoji međuprostor u čeljusti bez zubića, što olakšava davanje lijekova oralno ili hranjenje "na silu" u situacijama kad kunić ne uzima hranu sam. Gornji (vanjski) i donji sjekutići su otprilike jednake dužine. Sjekutićima kunić sječe odnosno otkida hranu, dok kutnjaci služe da bi otkinutu hranu samljeli (sažvakali), prije nego je progutaju. Zubići kunića rastu otprilike brzinom od 1cm mjesečno, što znači da ih kunić istom brzinom mora i trošiti da ne bi prerasli. Za trošenje sjekutića najpogodnije su grančice, a za trošenje kutnjaka sijeno.

Problemi sa zubićima predstavljaju jedan od najčešćih zdravstvenih problema kunića. Kod starijih kunića postupno dolazi do krivog rasta (naginjanja) kutnjaka koji se onda nepravilno troše, ali kriva prehrana, kao i nasljedni faktor, mogu bitno utjecati na lošu kvalitetu i nepravilan rast zubića već i kod 2-3 godine starih kunića. Nepravilnim trošenjem kutnjaka, stvaraju se špicevi na njima, koji onda mogu napraviti bolne rane na jeziku ili okolnom tkivu. Daljnja posljedica nepravilnog rasta kutnjaka je nepravilan raspored pritisaka u čeljusti prilikom uzimanja (žvakanja) hrane, što će dovesti do labavljenja kutnjaka, ulaska hrane i bakterija u korijen kutnjaka i nastajanja gnojne upale (apsces) čeljusti.

 

Znakovi oboljenja

Neki kunići će zbog boli pri žvakanju postupno uzimati sve manje hrane, dok će drugi dugo trpiti bol i naizgled normalno jesti prije nego odjednom prekinu s uzimanjem hrane. Slijedeći simptomi mogu ukazivati na probleme sa zubićima (ali i na neka druga oboljenja!):

Proljev/mekana kakica - problemi sa zubićima su jedan od najčešćih uzroka proljeva kod kunića. U tom slučaju kunić ne sažvaće hranu dovoljno, ona se ne može probaviti kako treba i dolazi do nestabilnosti ili čak odumiranja zdrave crijevne flore. Najčešće se može primjetiti mekana kakica u jutarnjim satima koja se zna zalijepiti za dlaku oko guze.

Gubitak apetita - ovo je uobičajeno zbog bola pruzrokovanog ranicama na jeziku ili obrazu, preraslim korijenom zuba, ili zbog nenormalnog položaja zuba pa kunić ne može kupiti i grickati hranu.

Izbirljivost na hranu - kada se kod kunića počne javljati dentalna bol, oni prestaju jesti određenu hranu, poput mrkve, peleta, i ponekad sijena. Nastavit će jesti meku hranu poput voća, ili nekog lisnatog bilja, ali će odbijati jesti tvrđu hranu.

Ispadanje hrane iz usta - kunić i dalje pokušava jesti, ali ne može u potpunosti sažvakati hranu i njeni dijelovi ispadaju iz usta.

Pojačano lučenje suza - ovo je uobičajen znak zubnih oboljenja, kada su umiješani gornji sjekutići. Vrh korijena gornjeg sjekutića se nalazi u blizini suznog kanala. Upala ili prerastanje korijena može djelomično ili potpuno zatvoriti suzni kanal. Suzna žlijezda će i dalje proizvoditi suze, ali će se one izljevati vani, umjesto da odlaze dole kroz suzni kanal. Uglovi oka postaju mokri ili sa nakupinama sasušene bijele materije, koja je zapravo akumulacija soli i mukusa. Sekundarne bakterijske infekcije prouzrokuju zapaljenje suznog kanala, i uzrokuju proizvodnju gnoja.

Ispupčeno oko - apsces gornjih kutnjaka može dovesti do pritiska iza oka. Oko će biti polako potjerano naprijed dok se optički nerv ne izduži i ošteti i kunić izgubi vid.

Iscjedak iz nosa - ukoliko je korijen gornjih sjekutića upaljen može postojati iritacija sinusa.

Pojačano slinjenje - ovo se može dešavati zbog boli ili nemogućnosti kunića da zatvori usta zbog preraslih zuba. Pljuvačka se skuplja na krznu u uglovima usta, brade ili podbradka.

 

Pregled

Usta svakog kunića bi trebala biti detaljno pregledana bar jednom godišnje. Čak bi bilo poželjno da se pregled usta obavi svaki put prilikom posjete veterinaru. Što ranije otkrijemo dentalno oboljenje to su veće šanse za uspješnije liječenje. Kod zdravog kunića pregled se najčešće obavlja bez anestezije. Brojni su instrumenti koji se mogu upotrijebiti pri upotrebi pregleda kutnjaka, a koji ne izazivaju nelagodu kod svjesnog kunića. U slučajevima kada je teško držati kunića mirnim ili gdje je teško vidjeti dentalno oboljenje zbog njegovog položaja, neophodna je upotreba sedativa radi pregleda usne šupljine. Ako se posumnja na probleme u korjenu zuba trebat će napraviti i rentgen cijele čeljusti.

 

Liječenje

Ukoliko se ustanovi da su neki zubići, bilo kutnjaci, bilo sjekutići prerasli ili su se na njima napravili špicevi, tada će iste trebati odrezati odnosno izbrusiti.

Sjekutiće ne bi trebalo nikada kratiti sa kliještima koja sijeku sa strane ili trimerima za pseće nokte. Iako postoje osobe koje tako godinama uspiješno rade, potreban je samo jednom slomiti zub ispod desni, što vodi do problema za čitav život. To nije vrijedno rizika. Prerasle sjekutiće je najbolje skratiti zubnom brusilicom pričvršćenom na motornu dršku. Na ovaj način zub se može kratiti bez straha od lomljenja. Ovo se može izvoditi na klinici, ili od strane iskusne osobe koja je upoznata sa ovom tehnikom. Obično se izvodi bezbolno, dok je kunić budan. Ponekad, veoma nervoznim kunićima je potrebno dati sedativ.

Prerasli stražnji zubi su teži za skraćivanje, pogotovo kod svjesnog kunića. Pošto kunić ima uski usni otvor to otežava pristup svim dijelovima usta. Obično je neophodno primjeniti anesteziju.

U kroničnim slučajevima oboljenja, postupak kraćenja odnosno brušenja morati će se redovito ponavljati, ali pravilnom isharanom možete produžiti periode između dvije korekcije.

U težim slučajevima, kao npr. kod gnojne upale čeljusti (apsces čeljusti) bit će potrebno i izvaditi jedan ili više zubića.

 

Prevencija

Najbolja preventiva zubnim oboljenjima je pravilna prehrana! To znači puno sijena (70-80% dnevnog obroka) i nešto zelene hrane (trava, povrće, voće). U našem modernom svijetu, proizvođači komercijalne peletirane hrane pokušavaju nas uvjeriti da je to najbolja hrana za naše kuniće, jer je podesna, uredna i sadrži sve sastojke potrebne kuniću. Komercijalna hrana je originalno napravljena za kuniće u "industriji", namjenjene za kratak život, koji će završiti kao meso ili krzno, ili za laboratorijske kuniće koji takođe prožive kratak život. Problem je što kunić nije dizajniran da jede hranu koja je već "sažvakana" ili usitnjena. Peleti se usitnjavaju suviše lako u ustima, i premalo je posla za zube, te se premalo troše. Dalje, zbog činjenice da su peleti koncetrirani izvor hranjivih sastojaka, količina hrane je samo djelić onoga što bi kunić pojeo u prirodi, te prema tome vrijeme u toku dana koje kunić provede žvaćući (a time i trošeći zube) je drastično smanjeno.