PODMLADAK

Suživot dva ili više kunića

Kunići su jako društvene životinje. U prirodi oni žive u skupinama (čak do par stotina jedinki u jednoj skupini), ravnajući se uvijek po strogoj hijerarhiji. Kuniću kao kućnom ljubimcu je bitno da uvijek okružen pažnjom. On će u vama pronaći svojeg prijatelja i ako provodite dovoljno vremena s njim on će vam to višestruko vratiti. Ako je vaš ljubimac često sam i ne dobiva svu potrebnu pažnju onda je dobro razmisliti o još jednom kuniću koji će mu postati životni partner. Ali prije takve odluke treba se pripremiti i znati u što se upuštate, da bi na kraju imali sretnu zajednicu u svom domu


PAR KUNIĆA

Zašto razmisliti o paru? Svakome tko je imao priliku vidjeti kuniće u paru ne treba ništa posebno govoriti. Oni najčešće provode vrijeme zajedno u čišćenju, ljubljenju i igranju. Uvijek se stišću jedan uz drugoga i najbolji su si lijek u stresnim situacijama (npr. odlazak veterinaru). Uz sve to prednost je što jako dobro uče jedan od drugoga, te je lakše kuniće istrenirati u grupi. Osim svega toga kunići su tada manje ovisni o vama, što naravno ne znači da ćete vi postati suvišni.

Idealna situacija je odmah istovremeno nabaviti par kunića, te ih zajedno dovesti u njihov novi dom. Na taj način ne dolazi do izražaja teritorijalnost, jer niti jedan kunić nije domaćin. U takvom slučaju kada se nađu u novoj situaciji najvjerojatnije će odmah prihvatiti partnera svoje vrste.

Ako već doma imate kunića i namjeravate mu nabaviti društvo prvo je dobro upoznati kako vaš kunić reagira na pridošlice. Bitno je da je društven, da nije izraženo teritorijalan, da trenutno nije u ciklusu intezivnog tjeranja, da prihvaća prisutstvo svoje vrste i jedna od najvažnijih stvari – da je zdrav. Ako ste već dovoljno upoznali svog ljubimca i izabrali mu partnera onda se pripremite na postepeno upoznavanje. Često se desi da se kunići upoznaju mirnim putem, te da domaćin odmah prihvati pridošlicu, ali isto tako nerijetko se dogodi i da dođe do tučnjave, dokazivanja hijerarhije, te borbe za teritorij. Kuniće obično treba pustiti da se izbore za svoje mjesto u poretku, ali treba paziti da to dokazivanje ne preraste u žestoku tučnjavu jer je moguće da dođe do ozbiljnijih međusobnih povreda. Bilo kakvo upoznavanje se radi na strogo kontroliranom području gdje će te uvijek moći intervenirati u slučaju da odnos krene u krivom smjeru

Radi izbjegavanja takvih situacija dobro je pratiti neka pravila i dosadašnja iskustva. Isto tako treba znati da kunići loše reagiraju na forsiranje, te da ako nikako ne prihvaćaju društvo onda ih je najbolje na to ne siliti.

Uvijek je najbolje imati par različitog spola. Kod takvih je slučajeva najveća šansa da se par iz prvog pokušaja složi. Naravno u tom slučaju treba odmah razmišljati i o sterilizaciji/kastraciji, jer besmisleno je dovoditi partnera kao društvo svom kuniću ako oni ne mogu provoditi vrijeme zajedno. Neke činjenice o pitanju kastracije i sterilizacije kunića pisane su u jednom od odlomaka niže i preporučeno je svakome da se prvo upozna sa svime time, a onda odlučuje što je najbolje za njegovog ljubimca.

Dosadašnje iskustvo je pokazalo da je najlakše dovesti ženku mužjaku. Obratno obično ženke budu agresivnije, a muški kunići budu više zainteresirani za novi prostor nego za ženku.

O istospolnom paru vrijedi razmišljati jedino ako se uzimaju dvije ženke iz istog legla koje su zajedno od malena, u protivnom jako je mala šansa da se istospolni par prihvati. U slučaju da se pokuša spojiti dvije dominantne, zrele ženke, može doći do žestokih tučnjava. Ista stvar je i sa dva nekastrirana mužjaka. Pri tome ih se nikako ne treba pustiti da postižu hijerarhiju jer oni u borbi mogu jedan drugoga kastrirati i teže se ozlijediti. Normalni suživot dva muška zeca je bez kastracije teoretski nemoguć. I nakon kastracije postoji velika šansa da se neće prihvatiti.

Ako želite imati više od dva kunića potrebno je za početak za njih osigurati dovoljno velik i adekvatan prostor. Kunići koji žive u grupama imaju koristi od društva i kretanja. Abnormalna fizička i psihička stanja su smanjena. Međutim treba voditi računa jer se u većim grupama javljaju drugi problemi poput nasilništva i tuče.

Prilikom stavljanja kunića u grupe potrebno je razmotriti neke bitne faktore. Od esencijalne važnosti je da kunići koji će živjeti u grupi budu kompatibilni. Kunići mogu biti agresivni, i miješanjem sa nepoznatim životinjama (kunićima) mogu se prouzročiti tuče, uz nanošenje oštećenja, velikih povreda ili rijetko smrti. Ovo je moguće i prije i nakon dostizanja spolne zrelosti. Zrele (odrasle) ženke je moguće „pomiriti", ali je mnogo teže to postići kod odraslih mužjaka, naročito u blizini ženki. Treba pretpostaviti da će životinje koje nisu odrasle skupa biti agresivne kada se spoje. Stepen kompatibilnosti životinja u grupi ovisi od faktora poput: vrste, karaktera, genetske povezanosti, starosti, težine, spola, veličine tora ( prostorije u kojoj borave, možda je to cijela soba, a možda ogradica), metode uzgoja, rukovanja od strane čovjeka, sadržajnost sredine u kojoj borave, blizine i prisutnosti drugog spola. U biti, životinje koje će sačinjavati grupu bi trebale biti istog spola, slične veličine i ukoliko je moguće povezane i grupirane od ranih dana svog života, npr. od vremena prestanka dojenja. Važno je stalno pratiti i promatrati ovakvu „koloniju".

Neke pasmine kunića su agresivnije od ostalih. Holandski su recimo generalno agresivniji od Novozelandskih bijelih. Ovnoliki su mirniji, mada i to zavisi od vrste do vrste. Pojedini kunići mogu biti jako agresivni, i skloni stvaranju hijerarhije. S namjerom da se izbjegne nasilništvo, grupa se mora pažljivo odabrati, i stalno nadzirati, jer nevolja može početi iznenada iz nepoznatih razloga, čak i u grupi koja je stabilna već duži period. Ponekad se „nasilnik" ili pak podređena životinja mora privremeno odstraniti iz grupe, ili trajno, te ga držati samog. Uvijek je bitno osigurati sklonište za podređene kuniće, da mogu pobjeći i sakriti se od mogućih progona. Idealno bi bilo kada bi kunići koji čine grupu bili iz istog legla, i koji su skupa od prestanka dojenja. No ukoliko nisu iz istog, onda je poželjno da su što mlađi radi smanjene mogućnosti za agresivnost. Držanjem kunića od vremena odvajanja od sise izbjegava se poremećaj stabilnosti grupe. Najlakše je ukoliko su kunići uzgojeni „u kući". Ukoliko se kunići kupuju najbolje ih je uzeti od uzgajivača koji prakticira grupno držanje, i kupiti kuniće iz istog legla i odgojiti ih skupa.

Grupa nesteriliziranih odraslih ženki se može držati zajedno. Međutim preporučuje se da budu iz istog legla ili da su odrastale zajedno od prestanka dojenja. Tuče se ipak mogu pojaviti, npr. dominantna ženka u oestrusu će naskakivati i oštećivati kožu na leđima drugih ženki, ili generalno uznemiravati grupu. Ponekad je potrebno potpuno odvojiti dominantnu ili podređenu životinju koja pati- grupa će se tada smiriti, ili će pak druga ženka postati agresivno dominantna. Velike razlike u težini ili starosti vode ka agresivnosti. Ženke koje žive skupa mogu imati stanja lažne trudnoće.

Dosadašnje iskustvo je pokazalo da je najlakše dovesti ženku mužjaku. Obratno obično ženke budu agresivnije, a muški kunići budu više zainteresirani za novi prostor nego za ženku.

Agresivnost mužjaka je problem naročito ukoliko postoji borba za teritoriju, ženku ili hranu. Grupa mužjaka u čijoj blizini su ženke će se češće tući i više urinirati. Odrasle mužjake je potrebno držati odvojeno, da bi se izbjegla tuča. Za držanje u grupama preporučuje se i treba pokušati sa kastracijom, koja može pomoći u izbjegavanju agresivnosti, ali je dostupno malo eksperimentalnih dokaza po ovom pitanju. Kastraciju bi trebalo obaviti 3-4 tjedna nakon prestanka dojenja, prije pojave agresivnog ponašanja

Bitno je imati sve te činjenice o njihovim karakterima na umu prije nabavke drugog kunića, jer uvijek se treba razmisliti o pitanju: što ako upoznavanje ne uspije? Da li ste spremni odvojiti prostora i vremena za još jednog ili više samostalnih kunića? Kunići nisu stvari i ne mogu se vratiti, oni su živa bića kojima svaka promjena staništa čini veliki stres. Svaki ljubimac zaslužuje topli i stalan dom, a ne seljenje od vrata do vrata dok ga netko ne prihvati


UPOZNAVANJE

Kada dovodite novog kunića morate se pripremiti na postupno upoznavanje. Za početak bitno je da su kunići približno iste veličine, opasno je upoznavati vidno slabijeg kunića s jačim zbog mogućnosti povrede. Najbolje je upoznavanje vršiti na neutralnom području, odnosno negdje gdje vaš kunić još nije boravio. Bitno je da područje bude dobro osigurano te da u svakom trenutku možete kuniće razdvojiti ako dođe do tučnjave. Njuškanje, lizanje i spuštanje glavice je znak da kunići prihvaćaju partnera. Ako dođe do režanja, spuštanja ušiju i dizanja repića u zrak u tom slučaju kunići se spremaju na borbu. U slučaju borbe agresivnijeg kunića bi trebalo lagano (glavicu) pritisnuti prema podu, na taj način mu pokazujete da ste vi dominantna jedinka. Ako kunići naskakuju jedan na drugoga to je uspostavljanje hijerarhije, u slučaju da drugi kunić dopusti naskakivanje to znači da prihvaća dominaciju drugog. Treba razlikovati naskakivanje radi hijerarhije od parenja. Proces je naizgled isti ali kad je riječ o hijerarhiji naskakuju oba spola. Ako imate nekastrirani par kunića različitog spola, onda ih trebate upoznavati tek NAKON kastracije.

Kada se radi o grupi, idealno bi bilo grupu formirati od što mlađih ženki. Spojiti ih nakon prestanka dojenja ili ukoliko je moguće uzeti ih iz istog legla. Moglo bi biti problema ukoliko je kunić sam dugo nakon prestanka dojenja (npr. nekoliko mjeseci), naročito nakon dostizanja spolne zrelosti, ili prilikom spajanja kunića iz više grupa (recimo pokušati spojiti dvije manje grupe).

Posebnu pažnju treba posvetiti prilikom stavljanja u grupu kunića koji su duži vremenski period boravili sami u kavezima (6 mjeseci i više). Zbog slabljenja kostiju i smanjene koordinacije kao posljedice dugotrajnog držanja u kavezu, ovakvi kunići su skloniji povredama i lomljenju kostiju.

Također posebnu brigu voditi prilikom vraćanja kunića u grupu. Alternativno takav kunić se može neko vrijeme držati u kavezu smještenom na podu unutar tora. mada ponekad ova mjera predostrožnosti nije potrebna. Uklanjanje životinje radi operacije i vraćanje nakon nje ne predstavlja problem. (dobro, znamo koliko vremena treba proći nakon kastracije mužjaka pa do ponovnog puštanja u društvo sa ženkom).

Kuniće je važno smjestiti u svježu, neutralnu zonu (nepoznatu za sve članove grupe) da bi se izbjegla teritorijalnost.