PODMLADAK

Kastracija/sterilizacija kunića


Da li sam spreman biti odgovoran za nove živote?

Nakon parenja i nešto manje od mjesec dana na svijetlo dana će doći 4 do 12 malih goluždravih bebica. Jeste li se već pripremili potencijalne udomitelje? Ako ne nađete adekvatne osobe koje će pružiti vašim kunićima sreću i ljubav koje zaslužuju, jeste li spremni ih zadržati idućih 8-10 godina? Jer nakon što porastu nekim ljudima neće biti "dovoljno slatki i mali". Jeste svjesni toga da ih nećete smjeti držati zajedno osim u slučaju da su kastrirani. Za svakog kunića koji je okoćen bilo kao plod nepažnje ili kao planiran okot jedan kunić koji nema kamo gubi dom. Ovo je tužna istina, ali od svih beba koje će te vi pokloniti, neke će završiti ili neželjene ili u krivim rukama, ili će ljudi s njima imati svoja legla i onda njihovi potomci će biti izbačeni na ulicu ili nešto gore. Ako mislite biti odgovorni za nastanak novih života onda im omogućite da zbilja i žive kako treba. Ne treba nešto odlučiti napraviti i onda okrenuti glavu. Ako ste se ipak odlučili imati leglo kunića, najvažnije je da ste se prvotno spremili na to. Da ste proučili sve komplikacije koje mogu nastupiti, da znate kako se brinuti o majci i bebama i da znate kako ćete osigurati dobar život novim bebicama.


Treba li prvo pustiti jedan okot radi zdravlja? Ovo pitanje je jedna od češćih dilema na koje se nailazi u svijetu kućnih ljubimaca. Nekad je vjerojatno ta priča imala i neku zdravstvenu osnovu, međutim danas ipak stoji teza da okot nije potreban. Proučavajući razne izvore nigdje nismo naišli na neku znanstveno opravdanu tezu koja potkrepljuje tvrdnju da je prvi okot nužan za zdravlje kunića. Činjenice na koje se nailazi su obično suprotnog karaktera koje govore da nije nužan okot, da se sterilizacija/kastracija vrše normalno i bez toga, naravno kada se kunić razvije.

Postoje mnoga pitanja u vezi sterilizacije/kastracije kunića i razni pozitivni ili negativni stavovi prema takvom činu. No treba sagledati i činjenice. Neki smatraju da ne treba ići "protiv prirode", neki smatraju da time lišavaju svog kunića nekog osobnog zadovoljstva dok neki su svjesni toga da kunići u našim domovima ne žive prirodnim životom i da je potrebno vršiti neke žrtve. Najčešći razlog kastriranja kunića je suživot dva kunića – bilo istospolna, bilo raznospolna, osim toga bitni su i zdravstveni razlozi.


Ako ste se odlučili za partnera svom ljubimcu, najbolje je na taj način spriječiti potomstvo i moguće sukobe. Prije same odluke treba znati da to nije bezazlena stvar i da se kod ženki radi o pravoj operaciji. Treba dobro se informirati, naći pravog veterinara i biti spreman njegovati svog kunića kroz tjedan dana. Nakon zahvata kunići se jako brzo oporave i postanu oni "stari" na kakve ste navikli. Zahvatom se mijenja samo utjecaj hormona na njih – što znači sve akcije vezane uz produktivnost i parenje će nestati. To ne znači da kunići više neće naskakivati – njima je to i znak dominacije. To ne znači da će prestati obavljati nuždu negdje – ali znači da će prestat obilježavati svoj teritorij. To ne znači da će se smiriti – hiperaktivan kunić ostaje hiperaktivan kunić. Ne znači niti da će se udebljati – na vama je da pazite na prehranu svog kunića, oni vole jesti, a što i koliko jedu ovisi o vlasniku

Još jedna bitan razlog je to da najveći uzrok smrti nesteriliziranih ženki iznad 4 godine je rak maternice. Iznenadili bi se koliko je to rašireno kod naših krznenih prijatelja. Sterilizacijom taj problem nestaje. Što naravno opet ne znači da treba svaku ženku koja neće imati pomladak bez razmišljanja podvrgnuti takvom zahvatu. Bitno je odvagnuti za i protiv, jer je ta solucija nepovratna. Najčešće je dovoljno da je samo muški partner kastriran (jer je za njih to manji zahvat). Međutim dolazi do situacija kada su ženke te koje su agresivnije i koje štete i sebi i partneru u zanosu hormona. Tada je potrebno razmisliti i o sterilizaciji ženke. To je jako teška odluka, međutim, ako su ti naleti hormona prečesti, to je za samu ženkicu prevelik stres. Ako joj se ne namjerava omogućiti leglo u roku godine dana, za dobrobit oba partnera dobro je sterilizirati i ženku.


U kojim slučajevima ipak treba odlučiti protiv sterilizacije: ako ste sigurni da bi takav postupak (pogotovo kod ženki) izazvao trajne ili pogubne posljedice (ako ženka ima nekih ozbiljnih zdravstvenih problema) bolje je ne izlagati ih i tom stresu. Drugi razlog zbog kojeg ne treba izlagati kunića stresu je vlastiti komfor. Nikako ne treba kastrirati/sterilizirati kunića samo zato da bude "uredniji" i "mirniji". Iz iskustva možemo reći da kunić ne postane mirniji, ada urednost ipak je nešto što ih se dade istrenirati. Za to je potrebno samo da vlasnik ima vremena, strpljenja i volje. Istina je da kunić prestaje obilježavati, međutim treba razlikovati običnu neurednost i ponašanje vezano uz spolni nagon . A zadnje – ako imate samo jednog kunića koji od vas prima svu potrebnu ljubav i pažnju, onda zbilja ne treba nagliti sa takvim zahvatima, osim naravno kada su bitni po zdravlje. Ako odlučite i u kasnijoj dobi svog kunića nabaviti mu partnera, kastracija mužjaka se i dalje može provesti uz minimalne rizike.